Obitelj – prva škola povjerenja

Poštovana braćo i sestre, drage obitelji, dragi mladi!
S osobitim osjećajima blizine i ovoga Božića želim ovim Pismom ući u vaše domove i podijeliti s vama radost božićnih dana. Ti blagi dani unose u nas osjećaj povjerenja, s nadom u dobar ishod životnih izazova koji stoje pred nama kao pojedincima, članovima obitelji, Crkve i društva. Božić je blagdan povjerenja – povjerenja koje Bog ima prema nama ljudima. Bog nam u djetetu Isusu povjerava svojega Sina. To Božje povjerenje budi u nama vjeru, koja je odgovor povjerenja u Boga. Povjerenje je ključna riječ u međuljudskim odnosima. Božićno je vrijeme stoga dobra prigoda za razmišljanje o povjerenju, koje jest temelj ljudskih odnosa, kao i odnosa ljudi prema Bogu.
Sve naše različite osobne i društvene povezanosti prožete su povjerenjem unaprijed danim i ničim zasluženim. Povjerenje između ljudi u svakodnevnome životu, u obitelji i društvu svoj korijen ima u onome prvom, iskonskom povjerenju kojim Bog susreće čovjeka. Bog je čovjeka sazdao na svoju sliku i povjerio mu brigu za cijeli svijet. To ogromno povjerenje čovjek je više puta iznevjerio. No, Bog čovjeku iskazuje novo i konačno povjerenje šaljući svoga Sina, „polažući u nas riječ pomirenja” (2Kor 5,19). To povjerenje Bog nam iskazuje po Božiću. Bog nam u svojoj dobroti i ljubavi povjerava svoje najmilije i najdragocjenije: svojega Sina. Stoga, u Božiću se rađa povjerenje sposobno nositi cijeli svijet i sve ljude. Božićno povjerenje izvor je i uzor svakome povjerenju između ljudi.
U našem gradu Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji održat će se na prijelazu iz 2006. u 2007. godinu europski susret mladih, pod geslom: „Hodočašće povjerenja na zemlji”. Na naš poziv, a u organizaciji ekumenske zajednice iz Taizéa, okupit će se u Zagrebu i okolici nekoliko desetaka tisuća mladih iz brojnih europskih zemalja. Stoga i ovim putem pozivam sve mlade i sve ljude dobre volje da se pridruže ovom hodočašću povjerenja. Zajedno u molitvi, gostoprimstvu i kršćanskoj vjeri tražimo nove putove jedinstva i povjerenja u Boga i brata čovjeka.

Obitelj je prva škola povjerenja
Iskustvo pokazuje da nema boljeg mjesta za rast, odgoj i sazrijevanje povjerenja od obitelji. Obitelj je prva škola povjerenja. U djetinjstvu se stječe neko prapovjerenje. Njega čovjek prima i prije nego li zna za sebe. To urođeno povjerenje omogućuje djetetu rast i napredak, stjecanje prvih znanja i vještina. Dijete u svojoj obitelji treba iskusiti pouzdanost svojih roditelja, kako bi moglo vjerovati ne samo njima, nego s povjerenjem prilaziti i drugim ljudima. Darovano povjerenje razvija se i raste u susretu djeteta s roditeljima i drugim osobama iz neposredne blizine. Tu se stječe temeljno povjerenje u život i otvara se povjerenju u Boga. Prva iskustva djeteta od velike su važnosti za njegovu budućnost: ako su prožeta povjerenjem, daju djetetu bolje izglede da će se razviti u cjelovitu i zrelu osobu, koja će se moći odvažiti na život te biti spremna preuzeti i rizike.
Najvažnije što djeca mogu naučiti u obitelji, upravo je povjerenje. Ono se uči na mnoge načine. Povjerenjem i ljubavlju prožeta povezanost bračnih drugova, žene i muškarca, najbolje je što dijete može ponijeti iz obitelji.
Djeca uče povjerenje i iz međusobnih odnosa s vlastitom braćom i sestrama. Zato obitelji s više djece pružaju bolje izglede za rast i sazrijevanje. Dijete u odnosima s braćom i sestrama ima prigodu znatno proširiti svoja iskustva, učiti dijeliti, međusobno se povjeravati, u svojoj braći i sestrama steći važan i doživotan izvor podrške, povjerenja i ljubavi. Stoga, velika je blagodat rasti i napredovati u dobi zajedno s braćom i sestrama.
Kako dijete prerasta u mladića i djevojku, raste i potreba za povjerenjem druge vrste. To je povjerenje koje se gradi i izrasta iz simpatija i povezanosti među mladima. Naraslo povjerenje između dvoje mladih prelazi redovito u bračnu vezu, no na tom putu vrebaju mnoge zamke. Mnogi mladi teško preuzimaju odgovornost te se olako odnose prema povjerenju druge osobe i lakomisleno ga izigravaju. Jednom izgubljeno povjerenje teško je ponovno steći. Potrebno je stoga odgovorno se ophoditi prema drugima.
Povjerenje nam je potrebno cijeloga života. Kada se život naginje svome prijelazu u vječnost, povjerenje poprima novo značenje i važnost. Starije i bolesne osobe znaju koliko im je povjerenja potrebno, osobito kada u vlastitoj nemoći ovise o pomoći drugih. Takve osobe, bogate iskustvom, životom stečeno povjerenje pretaču u ono konačno povjerenje u susret s Gospodinom, povjerenje u dobar ishod svoga prelaska u vječni život. Stoga starije osobe mogu djeci i mladima, svojim unucima i unukama, biti odlični pratioci i učitelji povjerenja.

Valja se truditi oko izgradnje povjerenja
Povjerenje se uči tijekom cijeloga života. Ono zna biti krhko i lomljivo, osobito u pojedinim životnim dobima. Povjerenjem su prožeti svi odnosi, i gdje povjerenja uzmanjka, taj se manjak teško osjeća – ostaju rane koje teško zacjeljuju.
Izgradnja i odgoj za povjerenje unutar obitelji imaju svoje moćne neprijatelje, a to su: nezdravi odnosi u obitelji, međusobno nepoštivanje, bračna nevjera, različite ovisnosti, posebno droga, alkohol i kocka, loši odnosi sa susjedima ili rodbinom, individualizam i zabava koja isključuje druge, nezaposlenost, lijenost, psovka, neprimjereni filmovi i drugi televizijski programi.
Međutim, još je duži popis moćnih sredstava koja pospješuju rast povjerenja u obitelji. Ponajprije, to je obiteljski duhovni život koji uključuje: zajedničku obiteljsku molitvu, slavlje nedjeljne Euharistije, redoviti sakramentalni život, posebno svetu ispovijed, čitanje Svetoga Pisma, različite pučke pobožnosti. I godišnji blagoslov obitelji pruža prigodu da se okupi cijela obitelj, zajedno moli i susretne sa svojim svećenikom. Obiteljski vjerski odgoj obuhvaća i odgoj za povjerenje, a valja imati na umu kako je odgajanje vlastitim primjerom roditelja sigurno najučinkovitiji put. Rast povjerenja u obitelji potiču također iskreni i otvoreni razgovori supružnika međusobno i s djecom, jasna i dobro obrazložena pravila ponašanja, mnogo zajednički provedenog vremena u obitelji, česta obiteljska okupljanja, zajedničko objedovanje kad god je to moguće, zajednička putovanja i izleti te njegovanje rodbinskih i susjedskih povezanosti.

Božić je blagdan povjerenja u Boga
Bog svoga Sina povjerava obitelji Marije i Josipa, a preko njih i nama koji pripadamo zajednici onih koji ispovijedaju istu vjeru. Stoga na povjerenje koje nam Bog iskazuje želimo odgovoriti i kao zajednica vjernika. U povezanosti s Bogom želimo raspoznavati i tražiti zajednički put kojim nam je kao Crkvi ići u budućnosti.
S povjerenjem u vodstvo Duha Svetoga kao članovi Crkve zagrebačke nastavljamo i u novoj godini sinodsku pripremu, koja želi biti hod u novosti života (usp. Rim 6,4). Ta se novost u našoj mjesnoj Crkvi već očitovala po predsinodskim susretima u župama i drugim zajednicama vjernika tijekom 2006. godine. Na preko dvije tisuće susreta naši su vjernici ugradili svoj doprinos u mozaik naše Sinode koja u 2007. godini ulazi u posljednje korake pripreme. Te važne korake sinodskoga hoda želimo pratiti svojim molitvama.
Božić nam svjedoči da evanđeoski živimo samo kad idemo drugome u susret, samo kad se zauzimamo za druge, kad nam povjerenje u Božju riječ određuje sve naše riječi i postupke. Samo tako moći ćemo i druge potaknuti na život i otkriti im ljepotu Božjeg svijeta.
Božić je blagdan povjerenja u Boga. U ono vrijeme Marija i Josip odlučili su se na posve izvanredan pothvat: uključiti se u Božji plan spasenja. Njihov ‘da’ odredio je svu povijest svijeta. Njihovo povjerenje u Boga, njihova nada da će se ispuniti sve što im je obećano, bilo je sve što su ponijeli sa sobom krenuvši na put neizvjesnosti. I unatoč zatvorenim vratima, unatoč svim pogibeljima, oni su ispunili svoje obiteljsko poslanje. Pokazalo se da njihova nada, poput kuće utemeljene na stijeni, može odoljeti svakom nevremenu!
Molimo ovih božićnih dana da Bog i u nama učvrsti nadu, da nas oslobodi svake usredotočenosti na sebe, da nas učini odgovornijima za svoju župu, za našu Zagrebačku nadbiskupiju, za svoj grad i mjesto, za cijelu Hrvatsku i čitav svijet, da svakog dana pripravljamo put Gospodnjem dolasku. Molimo ovih božićnih dana jedni za druge da nas Bog poveže i uskladi u nastojanju oko dobra. Molimo i živimo na način Svete obitelji i u svakom ćemo danu doživjeti blagoslovljen Božić! Od srca Vam želim sretan Božić te svakim Božjim blagoslovom ispunjenu novu 2007. godinu!
Srdačno vas pozdravlja vaš nadbiskup

+ Josip kard. Bozanić

Zagreb, o Božiću 2006.