Koncelebrirali su župnik fra Marko Neretljak, župni i samostanski vikar fra Mirko Mišković, dekan Valpovačkoga dekanata Zvonko Mrak i tajnik Nadbiskupijskoga ordinarijata vlč. Marko Obradović. U asistenciji je bio đakon fra Tomislav Sabađija.

Prije misnoga slavlja riječi pozdrava uime cijele župne zajednice nadbiskupu je uputio član Župnoga pastoralnoga vijeća prof. Branko Matišić. Zahvalio je mons. Hraniću na dolasku jer tim činom iskazuje bliskost kršćanskom odgoju djece i otvorenosti životu obitelji Kapular.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić zahvalio je na riječima pozdrava i dobrodošlice i na osobit je način pozdravio Marka i Ivanu Kapular te im čestitao na hrabrosti i svjedočanstvu. Oni su posvojili sedmero djece, a u nedjelju se krstilo njih troje: Saru, Ivan i Evu. Homiliju je nadbiskup počeo rečenicom iz naviještenoga evanđeoskoga ulomka: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ (Mk 8, 29) te istaknuo kako biblijski stručnjaci smatraju da ovo Isusovo pitanje predstavlja prekretnicu u njegovom javnom djelovanju.

Nakon te zgode Isus se posvećuje dubljoj formaciji svojih učenika, ne skrivajući kakav će biti završetak tog puta. Iz pročitanog evanđeoskoga ulomka je jasno, nastavio je nadbiskup, da „bolest i patnja nisu zla kob, nego svjesno i slobodno ulaženje na teži put u izabranoj patnji.“ Promatrati život u svjetlosti ove istine znači prihvatiti jezik ljubavi. Čovjek samoga sebe shvaća i doživljava kao dar, pa je tako i novi ljudski život darivanje muža i žene. Takvo darivanje ne poznaje granice jer je potrebno puno toga pretrpjeti da bi se sačuvao brak i obitelj. Istaknuo je kako ljubav iziskuje i spremnost na žrtvu, zbog toga što je važnije dati sebe, nego sačuvati vlastiti život. „Čim počnemo voljeti, ovo darivanje bez cijene nam je dostatno. Tada doživljavamo da istinski živimo. Žrtva i poništenje samoga sebe donosi veličinu životu“, naglasio je mons. Hranić.

Zaustavivši se na Kristovim riječima i obraćajući se roditeljima Marku i Ivani, nadbiskup je istaknuo kako njih dvoje nisu dopustili da ih blokira činjenica da nisu mogli roditi svoju biološku djecu, već su, nakon prvog posvojenja troje djece, u drugom posvajanju posvojili još četvero djece, od kojih su u nedjelju na krštenje doveli njih troje. Odreći se samih sebe i vlastite komotnosti radost je njihove djece pa tako i radost roditelja. Prihvaćajući žrtvu iz ljubavi, oni Isusu najsnažnije odgovaraju na pitanje: „Tko sam ja?“, iznio je nadbiskup Hranić i zaključio: „Tako rječit odgovor: posvojiti sedmero djece!“ Homiliju je zaključio riječima iskrene podrške i zahvale za „istinsko svjedočanstvo vjerničkog prepuštanja Očinskoj skrbi“. Zahvalio je i što svoju djecu žele uvesti u milosno zajedništvo Katoličke Crkve i u iskustvo voljenosti Boga i pripadnosti Bogu.

Na kraju misnoga slavlja, a prije završnoga blagoslova, okupljenima se obratio župnik fra Marko Neretljak i zahvalio Bogu za takvo lijepo okupljanje s nadbiskupom Hranićem, kao i članovima obitelji Kapular, „jer smo osjetili kako nas Isus hrabri za hod u svetosti života.“ Završni blagoslov nad majkom, ocem i svima nazočnima podijelio je nadbiskup Hranić, kako bismo bili „živi udovi svoga naroda“. Pjevalo je Crkveno pjevačko društvo MIR pod ravnanjem prof. Želimira Sušića.