Voditelj je bio dr. sc. Zoran Vargović, psihoterapeut i predsjednik udruge Betula iz Osijeka. I ovoga puta susret je održan putem platforme Zoom, a sudjelovalo je 85 sudionika.

Razvoj osobnosti koja uključuje riječ NE razvija se kod djeteta između druge i treće godine života. Tada se dijete pokušava snaći i odlučiti samo, te time kontrolirati jedan dio svoga života. Većina djece u toj dobi pruža otpor svemu što ih se zatraži ili im se ponudi te radi upravo suprotno od onoga što roditelj želi. To razdoblje naporno je za roditelje, ali važno za dijete u procesu osamostaljivanja, započeo je dr. Vargović.

Reći sebi NE može biti korisno i nužno za promijene koje želim napraviti poput navika, vrijednosti, ponašanja, društva… Ponekad riječ NE uključuje zaštitu sebe ili nekog drugog, ali može uključivati i povrjedu sebe ili nekog drugog uskraćujući podršku, ljubav ili ugodu. Putem NE možemo druge  izbjegavati, zaštititi identitet kroz izbor društva i aktivnosti, ali i postaviti granice kroz definiranje svog fizičkog i psihološkog prostora.

Dr. Vargović je zatim pojasnio da nas granice definiraju i pomažu da ono dobro čuvamo unutra, a ono loše vani. Prva i osnovna granica koja nas dijeli od drugih je koža, zatim riječi DA i NE, kojima definiramo svoj posjed pred drugima, ali i emocionalna distanca koja emocijama daje dovoljno prostora za osjećaj sigurnosti. Ponekad se poteškoće s granicama očituju tako da govorimo NE onome što je dobro, a riječ DA onome što je loše. Tako tzv. popustljivci imaju poteškoća s postavljanjem granica, neosjetljivci imaju poteškoća vidjeti išta druga osim njih samih, kontrolori ne prihvaćaju i ne priznaju tuđe granice te izbjegavači postavljaju granice prema primanju tuđe brige i naklonosti. Stoga se dobro pitati čemu govorit DA!, jer ono određuje i vlastiti NE. DA se može darivati kao povjerenje, vrlina, dar, za ono što nas jača i stabilizira. NE je potrebno reći nečemu što se ne želi i što nije dobro, onome što slabi i narušava osobnu stabilnost.

Metodom odgađanja moguće je oslabiti impuls koji nije dobar za osobu, uputio je predavač, tako da primjerice odgađa nekoliko dana, dok za dobro naprotiv treba odmah ići u djelo. Moguće je i putem metode kratke odgode brojati od jedan do deset prije nego što se nešto napravi ili kaže. Kod odvikavanja od loših navika dobro je npr. preimenovati odvikavanje u novo privikavanje. Možemo i sami sebe uvjetovati, tako da dok ne učinimo nešto korisno, uskratimo si neko ugodno ponašanje.

Dr. Vargović zaključio je predavanje jasnim uputama kako reći NE! One uključuju: jasnoću u postavljanju granica, očekivanja i potreba. Nije potrebno ispričavati se i obrazlagati vlastiti stav. Nečije NE pomaže drugima da znaju na čemu su s njima i da mogu birati žele li njihovo društvo. Potrebno je ponavljati sebi NE dokle god se ne postigne rezultat koji se želi. Uvijek iznova i iznova. Biti uporan, jer je svaki pokušaj put prema uspjehu. Dobro je govoriti NE riječima i ponašanjem, putem vlastitih izbora koji su unaprijed doneseni za sebe i druge ljude.

NE ne znači nužno da se nešto odbacuje, nego da postoji svijest o sebi i svojim vrijednostima, naglasio je dr. Vargović. Na kraju je potaknuo sudionike mrežnog seminara da budu ponosni na sebe i pohvale se svaki puta kada uspiju reći NE nečemu što je narušavalo njihovu dobrobit.