Temu su predstavili dugogodišnji suradnici i provoditelji projekta „Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji“ Savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja u Slavonskom Brodu Željka Horvat, socijalna pedagoginja i Dražen Puljko, psiholog. Ovu aktualnu temu predavači su prezentirali u edukativno-preventivnoj formi. Za predavanja je interes pokazalo oko 600 osoba, dok je uživo na webinaru sudjelovalo skoro 300 osoba iz cijele Hrvatske, susjednih zemalja i šire.

Prvi edukativni dio webinara predstavio je psiholog Puljko usmjerivši se na poučavanje sudionika o emocijama, podjeli emocija, razvoju emocija, istaknuvši kako su emocije složene reakcije koje uključuju tjelesne i izražajne reakcije te subjektivni doživljaj. Zatim je detaljno objasnio kako nastaju emocije krenuvši od određene situacije ili događaja, kognitivne interpretacije, što se sve događa na području tijela, te kako se sve to navedeno očituje na ponašanje čovjeka, dakle od doživljaja do izražaja emocija. Tjelesne se promjene očituju kroz aktivaciju ubrzanog rada srca, disanja, povišenog tlaka, znojenja dlanova, širenja zjenica i sl. Naglasio je i kako postoje razlike pri doživljaju i izražavanju emocija kod muškaraca i žena.

Detaljno je opisao ljutnju, koja je prema hedonističkom tonu neugodna emocija, a uz to jedna od najjačih, te može biti saveznik u borbi za preživljavanje, ali može biti i neprijatelj čovjeku jer može biti izvor krivnje, srama i može narušiti odnose s drugim ljudima. Korijen ljutnje povezan je s nepravdom, prijetnjom, frustracijom i strahom. Važno je znati se naljutiti u pravo vrijeme, na pravu osobu, na pravom mjestu, na pravi način – tada ljutnja podiže razinu energije, ekspresivna je i služi nam kao obrana ukoliko njome upravljamo djelotvorno i pristojno. No, problem nastaje kod lošeg upravljanja ljutnjom, kada se razvija cinizam, neprijateljstvo, ogorčenje i prijezir. Time se razvija nepovjerenje u druge i u svijet, druge se doživljava kao potencijalnu prijetnju, a sebe kao bespomoćnu žrtvu svih tih prijetnji. Tako se razvijaju dva tipa ponašanja u ljutnji: ulazak u agresiju kojom se druge povređuje, kažnjava, zastrašuje i kontrolira, ili bijeg i povlačenje gdje se emocionalno isključujemo iz teških situacija. Ljutnja postaje problematična kada je intenzitet ljutnje prevelik, prečesto se ponavlja, izaziva strah kod drugih, ometa nas u poslu i svakodnevnom funkcioniranju i opuštanju, počne izazivati tjelesne simptome kao što su glavobolja, mučnina i slabost, razbijanje i uništavanje stvari, dovodi do kršenja zakona, te zlostavljanja drugih na bilo koji način.

U drugom preventivnom i praktičnom dijelu socijalna pedagoginja Željka Horvat predstavila je konkretne metode kontrole ljutnje. Prvi korak je osvijestiti što nas obično ljuti, posebno u obiteljskom okruženju. Potaknula je sudionike na promišljanje o okidačima u vlastitom okruženju: na koga se najčešće ljutite, što vas u obitelji najčešće ljuti, u kojim se situacijama to najčešće događa, u koje vrijeme, koje se misli i osjećaji pri tome javljaju, koji su prepoznatljivi znakovi ljutnje, te mogu li ukućani prepoznati te znakove? Drugi korak je priznavanje ljutnje i prihvaćanje. Slijedi time-out, ukoliko je ljutnja preplavljujuća i potrebno je uzeti predah, odmak kako ne bi došlo do eskalacije. Također je važno analizirati uzroke ljutnje, jer ponekad je ljutnja vezana uz sadašnji događaj, a ponekad uz nešto iz prošlosti, a ponekad je vezana uz niz drugih stresnih događaja iz našeg okruženja. Zbog toga je važno prepoznati misli koje pridonose rastu uzbuđenja, dakle one koje su negativne, kontrolirajuće i osvetoljubive. Uz navedeno, potrebno je prepoznati i negativne misli o sebi koje su usmjerene na osjećaje vlastite nesposobnosti, neadekvatnosti, bezvrijednosti, bespomoćnosti, nevoljenosti i sl. Važno je i propitivanje o opravdanosti vlastite ljutnje, te čak i ukoliko je ljutnja opravdana ne može se opravdati agresivnost, neuljudnost i nasilje. Izlagačica je pojasnila kako postoje jednostavne tehnike za smirivanje ljutnje, kao što su duboko disanje, pozitivne unutarnje poruke, fizičko vježbanje, razgovor s prijateljem i sl.

Važno je i odrediti što možemo učiniti s ljutnjom: podijeliti ju s osobom koja je direktno uključena u situaciju ili ju zadržati u sebi i samostalno raditi na njezinom otpuštanju. Prilikom iskazivanja ljutnje potrebno je naći adekvatno mjesto i vrijeme, biti jasni i pristojni, koristiti ‘ja’ izjave, aktivno slušati drugu osobu, biti spreman na prihvaćanje različite perspektive druge osobe, izbjeći iskušenju da morate pobijediti u diskusiji. Posebno je važno preuzeti odgovornost za vlastitu ljutnju, analizirati je li ljutnja bila korisna, je li dovela do konstruktivnog ponašanja, te kako se osjećate nakon izražavanja ljutnje: bolje ili gore. U nastavku je izlagačica detaljno opisala korištenje tehnike Time-out, načine na koje se može razgovarati bez zlovolje i iskaljivanja i usmjeriti razgovor na odgovorno izražavanje ljutnje, te izražavanje poruka po formuli: X – Y – Z – R Kada u situaciji X ti učiniš Y ja osjećam Z a treba mi R. Prilikom izražavanja ljutnje koja je upućena od druge osobe prema nama važno je potvrditi osjećaje te osobe, te pozvati osobu da zajedno potraže rješenje određenog problema, a sve to treba biti praćeno pozitivnim komentarom i isticanjem neke pozitivne osobine o međusobnom odnosu.