Tema je bila Što kada ljubav (u braku) nestane?. Voditeljica započela izlaganje pitanjem Može li ljubav nestati? Nestaje li ljubav ili strast? Često se pod nestankom ljubavi misli na nestanak strasti i žudnje u bračnom odnosu. Odgovori na takva pitanja su kompleksni, a u javnosti uvijek dovedu do polarizacije mišljenja, a nijanse često zamijeni karikiranje. Najčešće suprotnosti po ovom pitanju su s jedne strane romantici, koji ne žele život bez strasti, vječni tragači su za osobom s kojom požuda nikada neće usahnuti, a svaki put kad žudnja uistinu i oslabi, oni zaključuju kako je ljubav nestala; s druge strane su realisti koji tvrde da je trajna ljubav važnija od strasti, te da strast nagoni ljude na gluposti.

Odnosi u braku se prekidaju na dva načina, jedan je oblik formalni čin razvoda i prekida braka, a drugi je emocionalni i prešutni. U javnosti se spominju samo koliko je rastavljenih brakova, a koliko je onih formalnih u emocionalnom razvodu nitko ne zna i nitko ih ne spominje. O našoj sposobnosti razvijanja i održavanja bračne ljubavi ovisi naše preživljavanje u braku. Stvarnost braka doživljavamo upravo preko bračne ljubavi, a posebno njenih nepriznatih i potiskivanih sjena, jer ona nije samo individualna fantazija bračnih partnera, nego i stvarni izraz njihovog odnosa. Bračna ljubav stvara najveće rane, ali ih i sama najbolje liječi. Ona je oboljenje i lijek u jednom. Ukoliko je ne liječimo i izliječimo, pretvara se u bračnu mržnju, koja je neuspjeli oblik bračne ljubavi.

Voditeljica je naglasila da svaki par u kompleksnosti različitih bračnih etapa i razvojnih ciklusa,  treba ponovno naći put do međusobnog zavođenja i zaljubljivanja, a da pri tome ne izgube i ne zanemare svoje roditeljske funkcije. U svakoj obitelji se trebaju zacrtati granice i regulirati područja: brak, obitelj, majčinstvo, očinstvo, roditeljstvo,  a  važno je presložiti prioritete: vrijeme, resursi, igranje i zabava… Važno je usmjeriti se na pronalazak ‘trećeg puta’: ne ‘moj’ – jer vodi u sebičnost, ne ‘tvoj’ – jer vodi u samo žrtvovanje i samo prijezir, već ‘naš’ – koji vodi zajedništvo, zaključak je ove zanimljivog predavanja.