Budi dio naše mreže
Izbornik

Objavljen naputak Kongregacije za kler „Župa u službi evangelizacije“

Vatikan (IKA)

Kongregacija za kler objavila je novi dokument koji će pomoći u reformi župnih zajednica. Naslovljen je “Pastoralna preobrazba župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve”.

Crkva nudi prostor svima da nađu svoje mjesto, i uvažava zvanje svakog pojedinca. Ta ideja čini jezgru naputka o župi koji je objavila Kongregacija za kler 20. srpnja.

Kroz 11 poglavlja kojima je pridodan uvod i zaključak, a sveukupno ima 124 broja, dokument kojega potpisuje prefekt kardinal Beniamino Stella, ne nudi nikakvu novu legislativu nego predlaže metode za bolju primjenu postojećih pravila i kanonskih normi.

Cilj je, kako piše Vatican News, potaknuti suodgovornost krštenika i promicati pastoralnu skrb utemeljenu na bliskosti i suradnji među župama.

Ono što najsnažnije proizlazi iz naputka jest hitnost misijske obnove, pastoralna preobrazba župe kako bi vjernici ponovno otkrili dinamičnost i kreativnost koja omogućuje da ona uvijek ‘napreduje’, a potpomognuta doprinosom svih vjernika.

Dokument ima 11 poglavlja, a njegov bi se sadržaj mogao podijeliti na dva makro-područja: prvo, koje obuhvaća prvih šest poglavlja, daje opširno razmišljanje o pastoralnom obraćenju, o misionarskom smislu i vrijednosti župe u suvremenim prilikama; dok se drugo, koje uključuje ostalih pet poglavlja, usredotočuje na diobu župnih zajednica, različitih uloga i načina primjene odredbā koje se odnose na njih.

Župa je „kuća među drugim kućama“ – istaknuto je u prvom dijelu dokumenta – i njezin je misionarski smisao bitan za evangelizaciju. Globalizacija i digitalni svijet promijenili su njezinu specifičnu vezu s teritorijem koji nije više samo zemljopisni prostor, nego je životni prostor. „Kultura susreta“ bit će potrebna za promicanje dijaloga, solidarnosti i otvorenosti prema svima, jer će na taj način – kako je istaknuto u Uputi – župne zajednice moći razviti pravu „umjetnost blizine“. Dokument posebno preporučuje svjedočanstvo vjere u ljubavi i važnost pozornosti prema siromašnima.

U dokumentu je, među ostalim, istaknuta uloga župnika koji je pastir zajednice. On je u službi župe, a ne obratno, i na njemu je briga o dušama – podsjeća se u dokumentu. Slijedom toga župnik treba biti zaređen; svaka je druga mogućnost isključena. Kao upravitelj župnim dobrima i pravni predstavnik župe, župnika se imenuje na neodređeno vrijeme, jer dobro dušā zahtijeva stabilnost i uključuje poznavanje zajednice i blizinu s njom. Međutim, u dokumentu se podsjeća da biskup može imenovati župnika na određeno vrijeme, ali ne manje od pet godina.

Jedan dio osmoga poglavlja posvećen je đakonima, koji su suradnici biskupa i svećenika u jedinstvenom evangelizacijskom poslanju. Oni su zaređeni službenici i sudjeluju, iako na drugačiji način, u sakramentu ređenja, posebno na području evangelizacije i milosrdne ljubavi, uključujući upravljanje dobrima, naviještanje evanđelja i služenje pri euharistijskom stolu. Citirajući papu Franju, dokument ističe da oni nisu „napola svećenici i napola laici“, a ne treba ih također gledati u vidiku klerikalizma i funkcionalizma.

Što se pak tiče Bogu posvećenih osoba i laika u župnim zajednicama, Kongregacija za kler u dokumentu napominje da su posvećene osobe svjedoci radikalnoga nasljedovanja Krista, dok se kod laika ističe njihovo sudjelovanje u evangelizacijskom djelovanju Crkve, te se od njih traži velikodušno zauzimanje u svjedočenju života u skladu s evanđeljem i u službi župnoj zajednici.

Vjernici laici mogu biti, uz poseban obred, postavljeni u stalnu službu čitača i akolita, ako su u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom, te ako imaju odgovarajući formaciju i primjerno osobno i pastoralno ponašanje. Osim toga, u izvanrednim situacijama, mogu od biskupa, nakon njegove pozorne procjene, dobiti druge zadaće, kao što je slavljenje Službe riječi i sprovodni obredi, podjela krštenja, sudjelovanje u sakramentu ženidbe, uz dopuštenje Svete Stolice, te, ako je to potrebno, propovijedati u crkvi ili u oratoriju. Međutim, ni u kojem slučaju ne mogu održati propovijed tijekom mise.

Posljednje se poglavlje osvrće na priloge za slavljenje sakramenata. Oni trebaju biti „slobodan čin“ i ne smiju se očekivati kao da su porez ili namet. Sa sakramentalnim se životom ne smije trgovati – ističe se u dokumentu – te tako slavljenje mise ne može biti podložno tarifama, pogodbama ili trgovini.

Nova uputa slijedi međudikasterijski dokument iz 1997., koji je posvećen temi „Ecclesia de mysterio: O određenim pitanjima vezanim za suradnju nezaređenih vjernika u svetoj službi svećenika“ i Naputak iz 2002. kojega je objavila Kongregacija za kler na temu “Prezbiter, pastir i vođa župne zajednice“.