Utjeha filozofije zasigurno je bilo najčitanije filozofijsko djelo kroz cijeli srednji vijek sve do u 17. stoljeće. Zarana su bili sačinjeni njegovi prijevodi na staroengleski i starofrancuski te kasnije na sve druge moderne jezike europskih naroda. Ova je knjiga ishod dugogodišnjeg rada Šimuna Selaka na prijevodu s latinskoga na hrvatski jezik i priređivanju Alojza Ćubelića, predstavljanju, komentaru i analizi Boetijeva remek-djela.

Djelo diše duhom sinteze platonskih, aristotelskih, stoičkih i neoplatonskih elemenata, duboko promišljenih i vješto sintetiziranih, i to pod vidikom filozofije ne samo kao „učene discipline” – u čemu je Boetije bio pravi virtuoz kako to pokazuju ostala njegova djela – nego i filozofije kao „umijeća življenja” i „umijeća umiranja”, što nije nevažno kad se ima u vidu autorova neposredna suočenost sa smrću.

Samo se djelo sastoji od pet knjiga koje ukupno sadržavaju trideset i osam poglavlja, napisanih u kombinaciji stiha i proze. Boetije Utjehu filozofije piše u zatvoru, nepravedno osuđen, očekujući izvršenje smrtne kazne. Djelo u stvari prikazuje kako izgleda jedan filozofijskim uvidima proživljen i oblikovan život. Kroz dijalog s „Muzom filozofije“ autor iznalazi odgovore na sva bitna „egzistencijalna“ pitanja, a pritom se prokazuju lažne alternative (poput pjesničkih muza).

Kako se navodi u uvodu knjige, Utjehu filozofije mogli bismo nasloviti Posljednji dani osuđenika na smrt jer zapravo predstavlja napor da se u zatvoru osuđeni na smrt hvata u koštac s bezvremenskim filozofskim pitanjima. Divljenje koje je to latinsko djelo iz VI. stoljeća potaknulo, ipak, ne odaje tragične okolnosti njegovog sastavljanja. Riječ je o remek-djelu europske misli jer je takoreći samo sebi dostatno. Ono je takvo i ostalo premda ne znamo pojedinosti njegova nastanka između torture i iščekivanja njegove egzekucije. Ono je istodobno svjedočanstvo kako se moguće misaono i spekulativno uzdići do neslućenih razmjera unatoč tiraniji i smrti. Knjiga se može pronaći u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti.

Anicije Manlije Severin Boetije ubraja se među najvažnije pobornike tradicionalnog odgoja i obrazovanja, književne i filozofske misli. Podrijetlom je iz stare kršćanske obitelji Anicija. Boetije je obnašao brojne službe kod Teodorika čiji je bio savjetnik i predsjednik vlade (magister officiorum). Osim toga bio je senator, kvestor i konzul. U tom svojstvu dolazio u susret s brojnim utjecajnim osobama političkog i kulturnog života toga vremena. Imao je i brojne neprijatelje koji su ga optužili da je sudjelovao u zavjeri i dosluhu s Justinom, carem Istočnog rimskog carstva protiv Teodorika. Boetije se, prema tome, nalazi u nimalo zavidnoj situaciji nepravedno optuženog pravednika i čovjeka koji umjetničkim stvaralaštvom pribjegava okrepljujućem zaklonu Muza pokušavajući izbjeći okrutnost preteške stvarnosti. No, postavlja se pitanje može li lažljiva narav umjetnosti, kćerke sjene, ikada prekoračiti razinu varljivosti, iskočiti iz klupka neplodnog kruženja obmane? Čini se da poezija ne oslobađa od beznađa, ističu izdavači.