Grgur Palamas
Zagreb (IKA)
Potaknuti uvjerenjem da je kršćanski Istok kolijevka kršćanske vjere te je kao takav čuvar izvornih kršćanskih blaga, kao i željom za promicanjem ekumenskoga teološkoga dijaloga, dvojica hrvatskih teologa, dr. Antun Japundžić s đakovačkoga KBF-a i dr. Richard Pavlić s Teologije u Rijeci, dali su se na nesvakidašnji pothvat: prikazati osnove teološke misli o spasenju kod Grgura Palamasa (1296. - 1359.), pravoslavnoga monaha, teologa te naposljetku biskupa i sveca pravoslavnoga svijeta.
Palamas je najizvrsniji predstavnik razdoblja koje je vrhunac pravoslavne srednjovjekovne teologije te se smatra mostom između otačke teologije i suvremenih pravoslavnih teoloških gibanja. U središtu knjige je spis »O divinizaciji«, tj., kao što kažu autori, o »mogućnosti čovjekova stvarnoga udjela (dioništva, participacije) u božanskom životu posredstvom nestvorene Božje milosti koju on naziva božanskim energijama«. Misao se zasniva na pretpostavci da je Božja narav (bit) čovjeku neposredno nedokučiva, ali čovjek može imati udio u božanskom životu upravo po milosti, po »energijama« koje su odsjaj Božje naravi. Osim što obrađuje temu, knjiga pruža uvid u Palamasovo vrijeme i njegova duhovna gibanja, među kojima se ističe hezihazam, duhovnost koju je Palamas branio te su tako zapravo i nastala njegova teološka djela.
Podijeli članak
