Istina je prava novost.

Objavljena monografija mons. Stjepana Kožula o župi Kašina

Župa Svetih Petra i Pavla u Kašini i Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“ objavili su ovih dana djelo crkvenog povjesničara mons. dr. Stjepana Kožula, monografiju „Župa svetih Petra i Pavla u Kašini. Prilozi za stariju povijest župe, crkve i svećenikâ u Kašini“, koja na više od 800 stranica govori o prošlosti te župe, o kojoj zapisana predaja o uspostavi datira iz 1201. godine.

Opširno pisana obrada povijesti kašinske župe započinje prigodnom riječju sadašnjeg župnika Josipa Senjaka i porukom prijašnjeg župnika Dražena Radigovića, u čije je vrijeme župnikovanja autor Kožul započeo sustavnu obradu prošlosti župe.

„U prvim mjesecima prilagodbe na sve novo ovdje, jedna od stvari koja me iznimno obradovala bilo je saznanje da je mons. dr. Stjepan Kožul priredio knjigu o župi Kašina, koja bi u narednim mjesecima trebala ugledati svjetlo dana. To je izniman događaj i izniman projekt, ne samo za župu Kašina nego i puno šire. Iz pregleda sadržaja knjige, više je nego jasno da ona donosi bogatstvo povijesti ove drevne župe Zagrebačke nadbiskupije. Tako ćete ovdje naći pregled povijesti župe, pregled napisanog o Župi, opis župne crkve i drugih sakralnih objekata na njenom području, te posebno vrijedne zapise kanonskih vizitacija, kao i druge sadržaje. Sve to skupa čini jedno bogato i iznimno važno djelo, ne samo za našu prošlost nego i za našu budućnost“, napisao je u uvodu župnik Senjak. Podsjetio je da ta knjiga otima povijest zaboravu, a povijest je, kako su to još stari Rimljani govorili: „Svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine.“

Župnik Dražen Radigović vodio je župu od 2016. do 2021. godine, te je u svom uvodu istaknuo: „Kada govorimo o župi Kašina mogli bismo istaknuti kako je riječ o velikoj i važnoj župi u pokroviteljstvu Kaptola zagrebačkog tijekom dugih stoljeća. Jedna smo među nekolicinom najstarijih župa Zagrebačke nadbiskupije koja se može pohvaliti tako dugom i bogatom tradicijom. Iako se ističemo kao župa u kojoj se uvelike radi na materijalnoj obnovi, posebno u novijoj povijesti Župe, istaknuo bih i duhovnu dimenziju župe kao mjestu evangelizacije, mjestu gdje se naviješta Božja riječ, katehizira, slave sveta Otajstva, radi na duhovnom rastu pojedinaca i cijele zajednice. Težnja prema stalnom duhovnom rastu kroz poticaj na čitanje Božje riječi i svakodnevni razgovor s Bogom kroz molitvu, vjera u živoga Boga, kontinuirani rad na sebi, samo su neki od alata koji vode ka višoj dimenziji duhovnog života.“

„Knjiga je vrijedna jer na jednom mjestu sustavno i kritički donosi gotovo sve ono što se može saznati o povijesti kašinske župe, a jedinstvena je jer nijedna knjiga o Kašini do sada nije na takav način istražila sve pisane izvore o životu župe, a osobito neprocjenjiva vrela iz crkvenih arhiva – zapisnike kanonskih vizitacija i župnu spomenicu. Na toj okosnici povijesnih odnosa i tijeka zbivanja od prvih pisanih tragova do naših dana, autor dr. Kožul tka „bijelo platno“ s mnoštvom zlatoveza onih međuljudskih odnosa koji pomažu čitatelju rekonstruirati jedinstvenu prošlost kašinske župe“, napisao je u proslovu urednik knjige Nedjeljko Pintarić.

Nastavio je sljedećim riječima: „Od davnih rimskih vremena pa sve do naših dana, dr. Kožul ispisuje povjesnicu Župe Kašina, vrlo privlačnim stilom pisanja, u kojem će čitatelj pronaći vrijedne i važne informacije, kako mjesnog, tako i šireg narodnog ili globalnog karaktera. Susrest će se s mnoštvom vrijednih i zanimljivih pojedinosti o župi, sakralnim građevinama i njihovim oltarima, umjetninama, crkvenom posuđu, ruhu, namještaju, nadarbinskom sustavu koji je omogućavao nabavljanje i održavanje svega toga, o župnicima i svećenicima koji su djelovali u župi, ili su rodom iz te župe, demografskim kretanjima župe i brojnih članova nekadašnjih obiteljskih zadruga, važnim zbivanjima, pa čak i bunama, suprotstavljanjima i fizičkom nasilju nad župnicima, te vjerskom i moralnom stanju župljana. Mnoge osobe, zahvaljujući spominjanju u ovoj knjizi, pripast će biografskom korpusu javnosti, jer do sada o njima nigdje nije bilo ništa tako pisano kao u ovoj knjizi. Puno toga se tek prvi put objavljuje u ovoj knjizi te predstavlja kao vrlo zanimljivo i poučno, a često i vrlo napeto štivo.“

Osvrćući se na jedinstven i zanimljiv stil Kožulovog pisanja, Pintarić primjećuje da ta jedinstvenost leži u činjenici što se autor ne prepušta „napasti pukog kronološkog nizanja događanja, nego događaje stavlja u okvir stvarnost vjerskog, općepovijesnog i kulturnog konteksta tih zbivanja, što daje vjerodostojnu hermeneutiku vremena i prostora u kojem se što događa. U takvoj autorovoj akribiji uočava se velika ljubav prema velikanima naše povijesti, osobito onim župnicima i njihovim suradnicima koji su izgarali za povjerenu im župu i župljane te su i ne misleći na zasluge, podigli sebi spomenike u narodnom i crkvenom pamćenju trajnije od mjedi i zlata.“

Knjiga nakon uvodnih tekstova donosi 11 poglavlja, koja imaju po više svojih potpoglavlja: I. Župa sv. Petra i Pavla u Kašini nekoć i danas; II. Što je već pisano i tiskom izdano o župi u Kašini?; III. Opis župne crkve sv. Petra i Pavla u Kašini; IV. Opis područnih kapela, župne kuće i nadarbine u Kašini; V. Vjerski život i pastoralna slika župe u Kašini; VI. Pogled u zapisnike kanonskih pohoda (vizitacija) Župe sv. Petra i Pavla u Kašini od godine 1622. do 1910. s 27 podpoglavlja; VII. Kronika događaja u kašinskoj župi od godine 1829. do 2020. s 11 manjih podpoglavlja; VIII. Kanonski pohodi i podjela sv. potvrde u Kašini poslije godine 1910.; IX. Statistika o župi kašinskoj; X. Komunističko pustošenje župe u Kašini; XI. Svećenici službom i rođenjem vezani uz župu Kašina.

Knjiga je ilustrirana s gotovo 200 fotografija, a lakšem snalaženju u knjizi pripomaže detaljno kazalo osoba, mjesta i pojmova, pregled izvora i literature korištene u knjizi, bilješka o piscu te sažetak na njemačkom i engleskom jeziku.

„Riječ je o pomno uređenoj knjizi, koja na temelju izvorne arhivske građe i stručne literature donosi pregled povijesti mjesta i župe Kašina od njihova osnivanja na početku 13. stoljeća, pa sve do naših dana. (…) Ističem da najveću većinu ovdje priloženih, ali i vrijednih životopisa, nećemo nigdje naći, što znači da su ovdje prvi put objavljeni.“, napisala je u svojoj recenziji hrvatska povjesničarka dr. sc. Agneza Szabo.

Drugi recenzent knjige, dr. sc. Ivan Armanda, osvrćući se na to izvorno znanstveno djelo koje je sustavan i cjelovit kritički prikaz povijesti župe sv. Petra i Pavla u Kašini, ističe: „Osobitu vrijednost rukopisu daje znanstvena obrada i prezentacija, utemeljena poglavito na arhivskim vrelima. Pritom je važno istaknuti da nije riječ samo o crkvenoj povijesti, nego i o općoj povijesti Kašine, koja je nastala i razvijala se uz župu i župnu crkvu, dijeleći stoljećima zajedničku sudbinu. Teško bi se išta moglo kazati o Kašini bez župe sv. Petra i Pavla, središta i izvorišta ne samo vjerskoga, nego također društvenoga, kulturnoga i svekolikoga života u Kašini. Knjiga o povijesti ove župe to jasno pokazuje, pa stoga njegova vrijednost prelazi okvire crkvene povijesti.“

Drevna kašinska župa sa svojom upečatljivom crkvom sv. Petra i Pavla poznata je brojnim hodočasnicima koji prolaze srednjevjekovnom cestom iz Zagreba i Sesveta, preko obronaka Medvednice prema Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Njezino ime vezano je uz česmu ili izvor, odnosno potok Kašinu koji prolazi od planinskoga dijela župe, kroz samu Kašinu i otvara dalje put u ravnicu prema Savi. Kašina je od rimskih i srednjovjekovnih vremena bila na toj važnoj prometnici koja je povezivala područja od Siska i Andautonije (Ščitrijeva), preko Save, Sesveta i Kašine, preko Laza i Marije Bistrice prema Hrvatskom zagorju.

Zapisana predaja o uspostavi Župe sv. Petra u Kašini datira iz davne 1201. godine. To sugerira i pisana potvrda postojanja crkve sv. Petra i dva posjeda u Kašini, vezana uz Kaptol Crkve zagrebačke, osnivača i pokrovitelja župe, u kraljevskoj ispravi iz godine 1217. U Popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine navodi se Župa sv. Petra u Kašini. Današnje ime dvaju svetaca – sv. Petra i Pavla – župa nosi vjerojatno od 1510. godine, nakon posvete glavnog oltara.

Glavni i središnji pogled autora knjige usmjeren je na bogata rukopisna arhivska vrela na latinskom jeziku, na sačuvane zapisnike kanonskih vizitacija župe u Kašini od 1622. do 1910. godine. Ti pisani izvori kroz više od 600 godina čuvaju izvorne slike koje se listaju kao vremeplov pred očima čitatelja i donose činjenice o kašinskoj župi, selima i kućanstvima, o crkvenim i župnim objektima, o gospodarstvu, imovnom stanju, o kućanstvima u pojedinim selima i svećenicima koji su djelovali na terenu i dijelili sa svojim narodom dobro i zlo.

Veoma važan izvor je župna spomenica, pisana od 1829. godine, najprije na latinskom, kasnije na hrvatskom jeziku. Na taj se način upotpunjuju podaci, posebice o župnoj crkvi i kapelama, kada je što napravljeno, obnovljeno, zamijenjeno ili novo nabavljeno. Prate se i događaji poslije Drugoga svjetskog rata i u komunističkom pustošenju župe, pa sve do novih okolnosti u naših dana.

Uz opise povijesnih događanja, knjiga donosi i redoslijed i životopise 38 kašinskih župnika i njihovih 32 kapelana, koji su bili akteri svih tih događanja, kao i biografije 29 svećenika koji su rodom iz kašinske župe, a djelovali su u svojim nadbiskupijama i redovničkim zajednicama na različitim službama.

Knjiga „Župa sv. Petra i Pavla u Kašini“ djelo je doktora teologije, kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkoga i arhiđakona Remetsko-sesvetskog arhiđakonata, koji istražuje povijest Zagrebačke nadbiskupije, osobito onih župa u kojima vrši službu arhiđakona. Upravo je ta knjiga 37. u bibliotečnom nizu Radovi, ujedno 14. autorova knjiga u tom nizu, a sveukupno 24. autorska knjiga mons. Kožula.

Osim Kašine, dr. Kožul je objavio monografije o župama Remetsko-sesvetskog arhiđakonata u Lupoglavu, Savskom Nartu, Sesvetama i Cerju.