Nakon završetka kontinentalne faze Sinode o sinodalnosti, od subote 15. travnja su dostupni sažeci svih sedam kontinentalnih susreta. Europski završni dokument datiran je na kraj kontinentalnog susreta u Pragu (11. veljače 2023.) i dostupan je na talijanskom i engleskom jeziku na mrežnoj stranici Njemačke biskupske konferencije. U dokumentu su objedinjeni vrlo različiti doprinosi iz više od 40 europskih zemalja. Spominju se napetosti između „konzervativnih“ i „progresivnih“, a govori se i o ranama koje proizlaze iz skandala sa zlostavljanjem. U završnom dokumentu europske kontinentalne skupštine naglašava se važnost održavanja „jedinstva u različitosti“ i izbjegavanja „iskušenja uniformnosti“. Također promiče „dobrodošlicu drugima [u Crkvi]“.

U završnom dokumentu Europske kontinentalne skupštine formulirana je potreba donošenja „konkretnih i hrabrih odluka o ulozi žena u Crkvi i njihovu većem sudjelovanju na svim razinama, uključujući sudjelovanje u odlučivanju i procesima donošenja odluka“. Završni dokument Sjevernoameričke kontinentalne skupštine to formulira na sličan način. Završni dokument Azijske kontinentalne skupštine, primjerice, sadrži detaljan popis tema sa zahtjevom za razmatranje na biskupskim skupštinama u jesen 2023. i 2024. godine.

U Rimu se od srijede raspravlja o rezultatima sedam kontinentalnih skupština. Tako će se do sada prikupljena mišljenja i sinodski doprinosi pretočiti u radni dokument (latinski: Instrumentum laboris), koji čini osnovu za odlučujuće konzultacije na svjetskoj razini. One će se održati u listopadu 2023. i listopadu 2024. u Rimu.

Doprinos Hrvatske se spominje u broju 43:
43. Poziv na obraćenje odjeknuo je u kontekstu međusobnih predrasuda pojedinaca ili čak cijelih zajednica, uključujući i mjesne Crkve. «Svi moramo prepoznati različitost životnih okruženja i povijesnih iskustava» (Hrvatska) kako bismo se očistili od povijesnog sjećanja koje nas sprečava da pristupimo jedni drugima sa stavom otvorenosti i povjerenja (…).

Doprinos BiH europskom završnom dokumentu spominje se u brojevima 21 i 34:
21. (…) «Na našem sinodalnom putu naglašena je slika Crkve kao zajednice svih Kristovih vjernika. Vjernika koji su s Kristom, koji je „hodos“. Krist je o sebi rekao: Ja sam „hodos“ = put (također: istina i život). Stoga su „syn-hodos“ oni koji su „s Kristom“. Kršćani su zato nazvani također „sinodoi“ (Ignacije Antiohijski). Dakle, sinodalnost je prije svega „s-Krist-ovstvo“. A „sinodoi“ su svi „su-Kristi“. To jest, kršćani su sinodalni pravo zato što su s Kristom, i samo na toj kristološkoj osnovi, svi kršteni su „sinodoi“ u vremenu spasenja, u nasljedovanju Krista i služenju svojoj braći i sestrama, na hodočašću prema Uskrslom Kristu» (Bosna i Hercegovina).

34. Što se tiče odnosa s drugim kršćanskim vjeroispovijestima i vjerama, primijećeno je da su u mnogim dijelovima Europe katolici mala manjina i imaju bogato iskustvo o tome što znači misliti i živjeti ekumenski, i s protestantskim i pravoslavnim Crkvama. Mnoge mjesne Crkve sudjeluju u dijalogu sa židovstvom i u međureligijskom dijalogu, prije svega s islamom (primjerice: Turska, Bosna i Hercegovina, Albanija): «Ekumenski napor katoličke zajednice prema pravoslavnim kršćanima (ima vrlo malo drugih kršćana u zemlji) i rad na dijalogu s muslimanima i sa židovskom zajednicom dio su života Crkve u vjerski i nacionalno mješovitom društvu» (Bosna i Hercegovina).

Završni dokumenti dostupni su na službenim stranicama Sinode o sinodalnosti 2021.-2024. u Vatikanu i na stranici Njemačke biskupske konferencije (na engleskom i talijanskom jeziku). Vatikan o rezultatima planira izvijestiti u četvrtak 20. travnja.