Ovogodišnja Papina poruka za Svjetski dan selilaca i izbjeglica posvećena je pastoralu milijuna izbjeglica, a razmišljanje, koje ima šest podtema, kreće od Isusova iskustva izbjeglice i prognanika. Kako prenosi Vatican News, dan će biti posebno posvećen pastoralu internih prognanika, kojih danas u svijetu ima više od 41 milijuna.

Papino razmišljanje polazi od iskustva Isusa, izbjegloga i prognanog zajedno s roditeljima, kako bi se istaknula važnost kristološkoga razloga za kršćanski prihvat. Poruka je poslije podijeljena u šest podtema, objašnjenih kroz isto toliko parova riječi: poznavati kako bismo razumjeli – biti bližnji kako bismo služili; slušati kako bismo se pomirili – dijeliti s drugima kako bismo rasli; uključiti kako bismo promicali – surađivati kako bismo gradili. Da bi potaknuo odgovarajuću pripremu za obilježavanje toga dana, Odjel za selioce i izbjeglice Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja i ove godine želi pokrenuti kampanju komunikacije. Svakoga će mjeseca, naime, biti ponuđena razmišljanja, informativni materijal i multimedijalna pomoć, korisni za temeljitije poznavanje teme koju je izabrao Sveti Otac.

Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan upravo na temu i njezinu aktualizaciju, o. Fabio Baggio, dotajnik spomenutoga odjela, kazao je da je Papa izabrao tu temu kako bi očitovao osobnu zabrinutost za kategoriju ljudi u pokretu, koja se često zaboravlja. Riječ je o internim izbjeglicama, odnosno, prema posljednjim podacima o 41 milijunu ljudi koji čine veliki dio svih onih koji su danas u kretanju, samo što ne prelaze granicu nego ostaju na svojem nacionalnom teritoriju, objasnio je o. Fabio.

Oni su zbog toga u nadležnosti različitih vlasti, te često ostaju anonimni. Činjenica da im se posvećuje poruka, znači istaknuti to njihovo posebno stanje i posvetiti im upute i razmišljanja upravljena pastoralnim djelatnicima, kako bi se potom moglo raditi i s tim osobama. Isus je sa svojom obitelji bio prisiljen napustiti svoju zemlju zbog progona, a mnogi su primorani na bijeg i zbog sukoba ili prirodnih katastrofa. To su glavni razlozi, među ostalima, koji se uvijek pokažu i na svjetskoj razini, i koji potiču te milijune ljudi da napuste svoju zemlju. Osim toga, uvijek postoji i želja za povratkom, primijetio je o. Fabio. Međutim, to katkada nije moguće. To su izazovi i za naše kršćanske zajednice koje primaju, a često i prate postupke povratka, kada je to moguće.

Pojašnjavajući potom što znači „kristološki razlog kršćanskoga prihvata“, o. Fabio je prije svega istaknuo da ne smijemo zaboraviti da se u svakoj osobi koja kuca na naša vrata, u siromahu, u gladnom, žednom, golom, u strancu, izbjeglom, i svim ranjivim osobama, nalazi Isus Krist. To zovemo „kristološkim razlogom“, koji spominje Matej (Mt 25.35): Bijah – u tom slučaju – stranac i primiste me – napomenuo je o. Fabio. Bio sam stranac jer sam došao iz druge općine, druge pokrajine ili druge zemlje. Tada je Isus Krist onaj koji kuca i moli da ga se primi, da ga se posluži i voli, i to je „kristološki razlog“ našega kršćanskoga prihvata, zaključio je Baggio.