Župnik Kantride Vjekoslav Kovač na početku je mise ukratko podsjetio na 30. godišnju povijest kapele, ali i još toliko godina služenja sestara milosrdnica u toj ustanovi. Već 60-tih godina prošlog stoljeća sestre su počele brinuti za starije osobe u Domu koji je nešto ranije osnovan od lokalnih vlasti, a njihov je položaj bio specifičan jer su i financijski pomogle opstanak doma. Zbog toga su dobile jedinstven privilegij u tadašnjoj državi da mogu svoju službu u javnoj ustanovi obavljati u svom redovničkom habitu.

Ipak za uređenje i blagoslov liturgijskog prostora trebalo je pričekati 30 godina i demokratske promjene. Zalaganjem dobrotvora iz Italije koji su sestrama osigurali financijska sredstva uređen je prostor u dvorani Doma. Glavni je organizator prikupljanja donacija bio Guido Pellizeri. Skromno i vrlo funkcionalno kapela je tako 1994. postala sastavni dio Doma i mjesto molitve, susreta i nade. Na blagdan Duhova 1994. blagoslov kapele predvidio je tadašnji ravnatelj Caritasa mons. Juraj Petrović, a bio je tu i salezijanac don Žarko Kraljić s obzirom da su tada salezijanci vodili pastoralnu brigu o Domu. Župnik Kovač podsjetio je kako sestre milosrdnice i danas vrijedno pomažu korisnicima Doma, a župnici redovito slave misu.

Nadbiskup Uzinić u propovijedi je poručio kako bi čovjek s pouzdanjem u Božju ljubav trebao biti spreman poći kamo ga Bog šalje čak i ako to ne želi. Nadahnut je bio primjerima sv. Petra koji je poslušao Božji poziv iako isprva nije htio i sv. Pavla koji je čak i u zatočeništvu u Rimu nastavio svoje djelo zbog kojeg postao apostol, naviještati Krista. „To možete i vi činiti, nastaviti svoje djelo, svoj život na jedan drugačiji način, oplemenjivati one darove koje vam je Bog dao. Umirovljenički dani nisu dani u kojima ne činimo ništa nego sve počinjemo činiti na jedan nov način, to je nova prilika. Vi niste odbačeni nego imate jedan novi život koji treba živjeti što je moguće dostojanstvenije i otkriti radost življenja unatoč svim poteškoćama koju treća dob nosi“.

Nadbiskup je naveo vrlo osobne primjere odnosa prema starijim osobama iz vlastite obitelji pokazavši tako da u potpunosti razumije te poteškoće. „To je križ koji je potrebno prihvatiti i staviti ga usporedno s Gospodinovim križem.“

Ljubav Boga prema čovjeku istaknuo je kao najvažniji putokaz za život. „Želim vam da se u ovom trenutku svoga života prisjetite ljubavi koju ste primili i koju ste darivali i da vas to potakne da nastavite širiti tu ljubav. Da vas ljubav pokreće. To vrijedi za korisnike kao i za djelatnike ove ustanove“, rekao je nadbiskup te podsjetio kako su i sestre milosrdnice svih ovih godina u ovoj ustanovi upravo to svjedočile.

„Nije slučajno ova kapela posvećena Duhu Svetom koji je ljubav koja povezuje Oca i Sina. Ljubav je dar Duha Svetoga koji i nas povezuje, koji preskače sve prepreke među generacijama.“ Na kraju je okupljenima poručio da otvorenim srcem uzmognu reći „Gospodine ja te volim“, jer „voljeti njega znači voljeti jedni druge“.