Biskup Ćurić okupljene je podsjetio na znanstveni skup održan toga dana u Đakovu, posvećen životu i djelu fra Grge Martića iz Bosne i Hercegovine, dodajući kako su njegova nastojanja i rad snažno povezani s biskupom Strossmayerom: „Živjeli su u isto vrijeme i dijelili, možemo reći, isti ‘povijesni kairos’, a i preminuli iste 1905. godine. I upravo uime te tijesne povezanosti i suradnje, naš ‘đakovački’ spomen na fra Grgu Martića o 200. obljetnici njegova rođenja upriličen je baš danas, kad se s velikim poštovanjem i zahvalnošću u našoj nadbiskupiji i diljem hrvatskoga naroda, a posebno na ovom mjestu, u đakovačkoj katedrali, spominjemo 117. obljetnice smrti đakovačkog ili bosanskoga i srijemskoga biskupa Josipa Jurja…“.

Nazočne u katedrali biskup Ćurić podsjetio je na riječi biskupa Strossmayera o Kristovu križu, zapisane u Korizmenoj poslanici 1880. godine: „… nam kršćanom, bitna vriednost muke i smrti Isusove u tom leži, da je ona ciena odkupljenja našega i da nam se u njoj zalog vječitoga života otvara; ali i osim toga svaki dio sv. muke i smrti Isusove tako je divan, tako uzorit, tako Božanstven, da se čovjek zdravoga uma i zdrave pameti od nje odvratiti ne da. Čim više čovjek o njoj misli, tim se više u nju zagleda i u njoj uzor svoj, pouku i ponuku traži …“. Biskup je nastavio: „Pogled na Isusov križ, o kojem ćemo večeras osobito znakovito razmatrati u pobožnosti Križnoga puta s upaljenim svijećama na središnjem gradskom trgu koji nosi Strossmayerovo ime, upućivat će nas na istinski duh žrtve koji smo pozvani ugrađivati u sve svoje međuljudske odnose i zajedništva. I na to je tako snažno znao podsjećati biskup Josip Juraj: ‘Eto divnoga nauka i temeljnoga zakona u Crkvi Božjoj, crpljenoga iz samoga otajstva sv. križa, koje cienom našega odkupljenja i spasa posta, (…) da i mi jedan drugomu pomažemo, da se i mi jedan za drugoga i za svaku plemenitu i uzvišenu svrhu žrtvujemo’“.

Podsjetivši na konkretne prilike koje danas proživljava Europa i suvremeni svijet, biskup se na kraju homilije zapitao što bi Strossmayer rekao o ratu u Ukrajini. „On, tako gorljivi zaljubljenik i pregalac za prosperitet slavenskih naroda. Uvijek za njihovu iskrenu suradnju i uzajamnu pomoć, za prepoznavanje njihove prirodne bliskosti i zajedničkih korijena. On, neumorni radnik na planu obnove jedinstva Crkava, zbližavanja kršćanskoga Istoka i Zapada. Neka se iz ove ‘njegove’ katedrale – i njemu na spomen – i večeras vine najiskreniji vapaj i molitva: Povrati, Gospodine, mir u Ukrajini! Obnovi i uvećaj razumijevanje i ljubav! ‘Pa ako se danas’ – kako je svoje suvremenike podsjećao biskup Josip Juraj – ‘sva velika pitanja mrse i zapliću, ako od dana do dana samo živimo ne znajuć’ šta će nam sutrašnji dan donieti, ako je na svietu malo pravde i one bratske ljubavi, bez koje ne ima ni slobode ni sreće’, ti nas, Gospodine, obasjaj i privuci milosti svoga Križa. Jer je samo u njemu ‘zalog sreće naše i vremenite i vječne’.“

Poslije misnoga slavlja svi su se vjernici, predvođeni biskupom i svećenicima, spustili u katedralnu kriptu te su na Strossmayerovu grobu za njegov pokoj izrečene pripadajuće molitve.