„U ovoj svetoj misi ćemo na poseban način moliti za pokojnoga biskupa Severina Perneka, danas je godišnjica njegove smrti. Preminuo je na današnji dan 1997. godine, pa ćemo prikazati i njegovo služenje i sve ono što je on činio za ovu dubrovačku Crkvu“, kazao je župnik Lučić. U molitvi vjernika molilo se da ga pokojnog biskupa Gospodin primi u svoje kraljevstvo.

Na početku propovijedi župnik je podsjetio da je svaka nedjelja slavlje Kristova uskrsnuća, „tjedni Uskrs“. „Danas naša pravoslavna braća slave onaj godišnji Uskrs. I mi u ovoj nedjelji želimo biti povezani s njima slaveći ovaj tjedni Uskrs. Zato smo sabrani ovdje oko Gospodina da crpimo snagu njegova uskrsnuća i da crpeći njegovu snagu možemo donijeti mnogo roda, kako kaže sam Gospodin“, kazao je.

Zatim je tumačio nedjeljno Evanđelje o trsu i lozama te je skrenuo pozornost kako Isusa trebamo stalno puštati u svoj život, što god radimo, ne samo onda kad ne možemo više sami nego i onda kad možemo. Naveo je sliku koja se često spominje, a to je da idemo napuniti baterije, te je ustvrdio da to nije dobra slika. Mi stalno trebamo biti „spojeni“ na Gospodina, a ne puniti i prazniti baterije. Mi trebamo dozvoliti Gospodinu da bude u našoj svakodnevici, poručio je, uz ostalo, katedralni župnik.

Liturgijsko pjevanje u Marijinom mjesecu svibnju predvodio je dio pjevača Mješovitog katedralnog zbora pod vodstvom prof. Maje Marušić.

Misno slavlje za posljednjeg preminulog dubrovačkog biskupa redovito je u katedrali predslavio aktualni dubrovački biskup, no kako se dubrovačka Crkva nalazi u molitvi za novog biskupa, ove godine misu je predslavio župnik.

Mons. dr. Severin Pernek, sin Franje Perneka i Ane von Schneeberg, rođen je 9. studenoga 1924. u Travniku. Kako mu je otac zbog potrebe službe često selio osnovnu školu je pohađao u različitim mjestima. U Travniku je, kao sjemeništarac Banjalučke gimnazije, od 1935. godine pohađao gimnaziju i tu maturirao 1943. godine. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, no nakon zatočeništva i križnog puta, završio ga je u Zagrebu, 1949. godine.

Za svećenika je zaređen u Zagrebu, 29. lipnja 1948. na naslov Banjalučke biskupije. Od 1949. godine pastoralno je djelovao u župama Prijedor i Bosanski Novi, zatim je postao biskupov tajnik u Banja Luci, a uz to je obavljao službe propovjednika u katedrali, rektora katedrale, kancelara u Ordinarijatu, katehete i župnika do 1960. godine.

Studij kanonskog prava na Lateranskom sveučilištu u Rimu završio je u ožujku 1964. godine. Vratio se u Banja Luku na službu katedralnog župnika i generalnog vikara biskupije, gdje ga je 10. travnja 1967. godine zateklo imenovanje dubrovačkim biskupom.

Biskupsko posvećenje primio je u Zagrebu, 18. lipnja 1967. po nadbiskupu Mariu Cagni, apostolskom delegatu u ondašnjoj državi. Dubrovački biskupiju je preuzeo 23. srpnja 1967. godine, a biskupsko geslo bilo mu je „Veritati in caritate“ (Služiti istini u ljubavi).

Kada je potres na Uskrs 1979. teško oštetio katedralu i Biskupsku palaču u Dubrovniku, biskup Pernek je postao beskućnik. Nastanio se u sjemenišnoj zgradi, a za stolnu crkvu privremeno je koristio crkvu Male Braće. Nastojao je što prije obnoviti katedralu i naći rješenje za biskupovu rezidenciju u Dubrovniku.

Na hodočašću u Lurd, 6. listopada 1980. biskup Pernek je stradao u prometnoj nesreći. Dok je između dvojice suputnika prelazio preko pješačkog prijelaza na njega je naletio jedan taxi. Nakon sedam mjeseci provedenih u jednoj lurdskoj bolnici, vratio se u Dubrovnik. Od loma se nije nikad oporavio. Unatoč svemu nastavio je svoju pastirsku službu do umirovljenja u listopadu 1988. godine. Od tada je biskup Pernek svoju patnju ugrađivao u duhovni rast mjesne Crkve. Živio je u biskupskom dvoru u Gospinom polju, koji je uspio sagraditi i otvoriti 1986. godine. Na biskupskoj službi zahvalio se 1989. godine.

Preminuo je 2. svibnja 1997. godine u Dubrovniku, a pokopan je u sakristiji stolne crkve 5. svibnja 1997. godine.