Obljetnica smrti dubrovačkog biskupa Severina Perneka

„U ovoj svetoj misi ćemo na poseban način moliti za pokojnoga biskupa Severina Perneka, danas je godišnjica njegove smrti. Preminuo je na današnji dan 1997. godine, pa ćemo prikazati i njegovo služenje i sve ono što je on činio za ovu dubrovačku Crkvu“, kazao je župnik Lučić. U molitvi vjernika molilo se da ga pokojnog biskupa Gospodin primi u svoje kraljevstvo.

Na početku propovijedi župnik je podsjetio da je svaka nedjelja slavlje Kristova uskrsnuća, „tjedni Uskrs“. „Danas naša pravoslavna braća slave onaj godišnji Uskrs. I mi u ovoj nedjelji želimo biti povezani s njima slaveći ovaj tjedni Uskrs. Zato smo sabrani ovdje oko Gospodina da crpimo snagu njegova uskrsnuća i da crpeći njegovu snagu možemo donijeti mnogo roda, kako kaže sam Gospodin“, kazao je.

Zatim je tumačio nedjeljno Evanđelje o trsu i lozama te je skrenuo pozornost kako Isusa trebamo stalno puštati u svoj život, što god radimo, ne samo onda kad ne možemo više sami nego i onda kad možemo. Naveo je sliku koja se često spominje, a to je da idemo napuniti baterije, te je ustvrdio da to nije dobra slika. Mi stalno trebamo biti „spojeni“ na Gospodina, a ne puniti i prazniti baterije. Mi trebamo dozvoliti Gospodinu da bude u našoj svakodnevici, poručio je, uz ostalo, katedralni župnik.

Liturgijsko pjevanje u Marijinom mjesecu svibnju predvodio je dio pjevača Mješovitog katedralnog zbora pod vodstvom prof. Maje Marušić.

Misno slavlje za posljednjeg preminulog dubrovačkog biskupa redovito je u katedrali predslavio aktualni dubrovački biskup, no kako se dubrovačka Crkva nalazi u molitvi za novog biskupa, ove godine misu je predslavio župnik.

Mons. dr. Severin Pernek, sin Franje Perneka i Ane von Schneeberg, rođen je 9. studenoga 1924. u Travniku. Kako mu je otac zbog potrebe službe često selio osnovnu školu je pohađao u različitim mjestima. U Travniku je, kao sjemeništarac Banjalučke gimnazije, od 1935. godine pohađao gimnaziju i tu maturirao 1943. godine. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, no nakon zatočeništva i križnog puta, završio ga je u Zagrebu, 1949. godine.

Za svećenika je zaređen u Zagrebu, 29. lipnja 1948. na naslov Banjalučke biskupije. Od 1949. godine pastoralno je djelovao u župama Prijedor i Bosanski Novi, zatim je postao biskupov tajnik u Banja Luci, a uz to je obavljao službe propovjednika u katedrali, rektora katedrale, kancelara u Ordinarijatu, katehete i župnika do 1960. godine.

Studij kanonskog prava na Lateranskom sveučilištu u Rimu završio je u ožujku 1964. godine. Vratio se u Banja Luku na službu katedralnog župnika i generalnog vikara biskupije, gdje ga je 10. travnja 1967. godine zateklo imenovanje dubrovačkim biskupom.

Biskupsko posvećenje primio je u Zagrebu, 18. lipnja 1967. po nadbiskupu Mariu Cagni, apostolskom delegatu u ondašnjoj državi. Dubrovački biskupiju je preuzeo 23. srpnja 1967. godine, a biskupsko geslo bilo mu je „Veritati in caritate“ (Služiti istini u ljubavi).

Kada je potres na Uskrs 1979. teško oštetio katedralu i Biskupsku palaču u Dubrovniku, biskup Pernek je postao beskućnik. Nastanio se u sjemenišnoj zgradi, a za stolnu crkvu privremeno je koristio crkvu Male Braće. Nastojao je što prije obnoviti katedralu i naći rješenje za biskupovu rezidenciju u Dubrovniku.

Na hodočašću u Lurd, 6. listopada 1980. biskup Pernek je stradao u prometnoj nesreći. Dok je između dvojice suputnika prelazio preko pješačkog prijelaza na njega je naletio jedan taxi. Nakon sedam mjeseci provedenih u jednoj lurdskoj bolnici, vratio se u Dubrovnik. Od loma se nije nikad oporavio. Unatoč svemu nastavio je svoju pastirsku službu do umirovljenja u listopadu 1988. godine. Od tada je biskup Pernek svoju patnju ugrađivao u duhovni rast mjesne Crkve. Živio je u biskupskom dvoru u Gospinom polju, koji je uspio sagraditi i otvoriti 1986. godine. Na biskupskoj službi zahvalio se 1989. godine.

Preminuo je 2. svibnja 1997. godine u Dubrovniku, a pokopan je u sakristiji stolne crkve 5. svibnja 1997. godine.