Posao je dodijeljen tvrtki eLABORO d.o.o. za konzervatorske i restauratorske usluge iz Splita. Nakon što su u utorak 3. studenoga postavljene skele, djelatnici tvrtke Nives Mijić, restauratorica polikromiranoga drva i štafelajnih slika i Marin Drnasin, restaurator zidnih slika i štukatura, obavili su pregled i demontirali određene dijelove oltara, koji su u srijedu 4 . studenoga bili spremni za daljnju etapu.

„Naš je zadatak uklanjanje preslika i svih novijih dijelova boje koja se nalazi na glavnom oltaru. Cilj je doći do originalnoga oslika kako je nekada bilo, do tog prvoga sloja. Demontirali smo sve što je moguće, odnosno, veće komade koji idu u Split na radionički posao i rad otklanjanja preslika jer je tako zgodnije, a to su manji i veći anđeli, svi njihovi dijelovi, krila koja smo pažljivo demontirali, pohranili i zamotali u zaštitne folije, dijelovi svetohraništa. To je sad u prvoj turi spremno za odvesti u Split, a ostalo će u drugoj, odnosno, uz još nešto od svetohraništa, bit će odneseni i pojedini dekorativni elementi poput ukrasnih listova, konzolica“, pojasnili su restauratori.

Ostatak oltara, neke glavne konstrukcije, kapiteli, natpis, bit će obnovljeni sa skele. „Kad smo se popeli na skele, vidjeli smo dosta nestabilnih konstrukcijskih dijelova. To će se isto trebati učvršćivati, što nije predviđeno, ali i to će se riješiti, međutim, ugodno smo iznenađeni što se tiče izvorne boje. Dosta dobro se drži, očekivali smo da će biti puno manje sačuvanoga pa da je zato puno više preslikano. Općenito je oltar u dobrom stanju“, rekli su restauratori Nives i Marin.

Velika slika na oltaru sv. Ivana Nepomuka već je ranije restaurirana u Zagrebu. Od neprocjenjive je vrijednosti. Vjerojatno je, prema riječima stručnjaka, rad praške škole.

„Ostalo je za restauraciju, a radovi bi trebali biti gotovi najkasnije do sredine prosinca. Time će biti završena i cjelokupna restauracija ove crkve u njezinoj povijesti, a ja završiti svoje svećeničko djelovanje“, rekao je domaći župnik mons. Tadija Pranjić.

„Često puta mi padne na pamet: Ja sam najtragičniji župnik u povijesti vinkovačke župe. Nitko nije doživio takvu tragediju kao ja, počevši od trenutka kada su potpuno spalili župni ured, sa svim inventarom 1991. godine u mjesecu rujnu. Već je tada počeo rat, a onda je poslije krenulo sve: razaranje crkve, rušenje tornja, uništenje zvona, uništenje svih vitraja, i krovišta iza svetišta, a sad je crkva zasjala u svojoj dubokoj ljepoti“, dodao je.

„Nadbiskup u miru Marin Srakić, kad je prvi put ušao u ovu crkvu, nakon što je restaurirana, rekao je, kako dugo nije vidio ovako lijepo uređenu crkvu. Znači, dominira bijela boja, koja je meni u početku bila malo čudna, međutim, iz Beča su konzervatori dobili dokumente, u kojima piše da je u doba, kada je austrijska carica Marija Terezija gradila ovu crkvu i dovela Vojnu krajinu, crkva bila 80 posto u bijeloj boji, a 20 posto su oltari koji su također restaurirani, imitacija mramora, ali u drvetu, ne u kamenu, jer ovo je Slavonija. Tako će biti i ovdje. Okvir će biti isto u stilu ovih oltara, i time sam priveo kraju jedan veliki posao“, nastavio je župnik.

„Bilo mi je teško. Vinkovci nisu bili okupirani, a crkva je najviše stradala u Domovinskom ratu. Ni jedan župni ured nije izgorio do temelja, toranj je uništen, srušena su zvona, i toliko toga. Znalo mi je često puta pasti na pamet, da nikada u snu nisam snio da bi mene, na mom životnom putu sustigla, ako smijem tako reći, kao svećenik, takva sudbina, da doživim tolika razaranja, rušenja, ubijanja, sprovode. Uzmite samo statistiku da sam u cijeloj Hrvatskoj sahranio najviše poginulih vojnika. Sad će sve biti obnovljeno, i tko dođe poslije mene, moći će, hvala Bogu, mirnije živjeti. Neka i živi, tako i treba, ja sam svoje, još malo, odradio, i moje doba je pomalo na odlasku“, istaknuo je mons. Pranjić.

Iznos konzervatorsko-restauratorskih radova glavnoga oltara je 172 i pol tisuće kuna. Uz, koliko su u mogućnosti, novčanu pomoć vjernika, Župa sv. Euzebija i Poliona je u svibnju 2020. sklopila Ugovor o sufinanciranju projekta Konzervatorsko-restauratorska obnova glavnog oltara crkve sv. Euzebija i Poliona-Vinkovci s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova Europske unije prema Programu ulaganja u zajednicu u vrijednosti 150 tisuća kuna. Pripremu projektne dokumentacije za prijavu na natječaj proveo je Upravni odjel za kulturu i turizam Grada Vinkovaca koji pruža i tehničku pomoć u provedbi projekta. Grad Vinkovci također sufinancira ovaj projekt s 22 i pol tisuće kuna.

Dugogodišnja obnova te barokne crkve građene u 18. stoljeću, registriranog spomenika kulture, sljedeće godine uključit će još i obnovu orgulja.

„Nadamo se da ćemo uspjeti sljedeće godine dobiti sredstva iz europskih fondova. Orgulje su zaštićene i stare su više od 220 godina. Spadaju među najstarije orgulje u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Ovdje je bio jedan stručnjak iz Ljubljane i rekao da su orgulje u još jako dobrom stanju“, rekao je župnik Pranjić.

Ratna šteta na središnjoj vinkovačkoj crkvi procijenjena je na četiri i pol milijuna tadašnjih njemačkih maraka.