Na 62. zasjedanju Povjerenstva za društveni razvoj UN-a raspravljalo se o socijalnim politikama za ubrzanje napretka u provedbi Agende 2030. s ciljem postizanja sveobuhvatnog iskorjenjivanja siromaštva.

Podsjećajući da se siromaštvo može iskorijeniti “prije svega rješavanjem njegovih temeljnih uzroka”, nadbiskup Caccia istaknuo je ulogu obrazovanja kao “primarno sredstvo cjelovitog ljudskog razvoja” koje vodi do većih mogućnosti i boljih rezultata.

Stoga je ponovno potvrdio potrebu za mjerama koje bi siromašnim obiteljima osigurale pristup obrazovanju, “kako bi svako dijete, uključujući i najsiromašnije, bilo njegovano i kako bi djeca mogla ostvariti svoj potencijal u skladu sa svojim urođenim dostojanstvom”. Napomenuo je da i odraslima treba omogućiti nastavka školovanja, uključujući i prekvalifikaciju za one koji ostanu bez posla.

Nadbiskup Caccia nadalje je spomenuo još jedan bitan uvjet za razvoj: dostojanstveni rad uz pravednu plaću. Tako je naglasio važnost politika rada koje “pružaju pravedne uvjete rada i na radnom mjestu i u gospodarstvu, odražavajući tako činjenicu da rad nije samo cilj, već onaj koji osobi pruža mogućnost da se izrazi”.

“Rad mora biti dostupan svima, mora se obavljati u pristojnim i sigurnim uvjetima, a mora biti i plaćen na onoj razini koja radnicima omogućava uzdržavanje, pristojan obiteljski život i korištenje slobodnog vremena”.

Na kraju je Nadbiskup pozvao da se više pažnje posveti obitelji kao ključnom akteru društvenog razvoja koji zaslužuje zaštitu i potporu društva i države. U tom pogledu ponovio je izrazio zabrinutost Svete Stolice zbog činjenice da se značenje obitelji sve više umanjuje u međunarodnim raspravama.

Podsjećajući da “diljem svijeta obitelj nije samo prvi, nego i jedini oblik socijalne zaštite”, nadbiskup Caccia naglasio je da socijalne politike moraju podupirati ovu temeljnu skupinu društva “u njezinoj bitnoj ulozi u postizanju socijalne pravde i socijalnog razvoja”.