Biskup Gašparović predvodio je obrede Muke Gospodnje u zajedništvu sa župnikom srijemskomitrovačkim Eduardom Španovićem i župnikom laćaraćkim Ivicom Zrnom.

Obredima je nazočio veliki broj vjernika, koji je u velikoj pobožnosti pratio obrede Muke Gospodnje.

U Službi riječi, pročitan je predviđeni odlomak iz Knjige proroka Izaije, te odlomak Poslanice Hebrejima. Nakon pjevanog navještaja Evanđelja, biskup Đuro Gašparović se obratio okupljenim vjernicima. Homiliju donosimo u cijelosti:

Upravo smo proživjeli Muku Isusa Krista po Ivanu, koji nam je progovorio o posljednjim satima života Isusova.

No večeras nam progovara i Križ Gospodinov, to tvrdo i čvrsto drvo. Križ je bio tako tvrd da je mogao podnijeti raspeto i izmučeno tijelo Kristovo. A naš Gospodin nije pretjerivao, već je Božji Sin onaj koji bira za nas i naše spasenje ono najkvalitetnije. Upravo zato prihvaća nositi križ i biti raspet na njemu, te ga uzima za sredstvo otkupljenja. Upravo zato jer je križ čvrsto i tvrdo drvo, jer je uspravno i nesavitljivo, postaje simbol vjerničke duše koja se izgrađuje upravo njegovom čvrstoćom. Ne može biti pravog i čvrstog karaktera bez križa Gospodinova. Ne može biti izgrađene ljudskosti ni kreposnih naraštaja kadrih iznijeti povijesnu odgovornost za obitelji i narod na svojim plećima, ako nisu voljni prihvaćati i sami križ poput Gospodina i s njime biti neraskidivo združeni.

Stanimo stoga pred Križ s ovom sviješću da nam nema spasenja bez njega i da nema čvrstoće vjerničkog života i svjedočenja bez duhovne izgradnje koju primamo po križu Gospodinovu. Nema čvrstoga naroda ni vjernika ni budućnosti ako se ne uhvatimo za čvrsti križ Gospodinov i ako preko njega i sami ne izgrađujemo vlastitu čvrstoću. Neka večeras naš poklon i poljubac križu bude iskren, a ne poput Judinoga poljupca Gospodinu, kako često i sami dvolično činimo: ljubimo križ na obredima i u crkvi, ali ga ne volimo i izbjegavamo ga u životu, čemu su slika apostoli koji se razbježaše u Getsemaniju. Ne propuštamo obrede i bogoslužje, ali nakon toga u svakodnevnome životu izdajemo križ živeći sasvim drukčije, bez stvarne duhovne čvrstoće, kolebljivi u krjeposti i ćudorednom svjedočanstvu svoje vjere. Molimo stoga večeras Gospodina da nas obdari krepošću čvrstoće i snagom koja izvire iz križa, te i večeras primajmo i upijajmo darove koje nam Bog po križu daruje, kako bismo sigurna i čvrsta koraka, oslonjeni na sveti Križ išli putem spasenja i života vječnoga.

Nakon homilije, biskup Gašparović predvodio je Sveopću molitvu. Uslijedio je veoma dirljiv trenutak unošenja i otkrivanja Križa uz riječi Evo drvo križa na kom je visio Spas svijeta, na što su okupljeni vjernici odgovarali Dođite, poklonimo se!

Nakon otkrivanja križa, uslijedilo je pojedinačno ljubljenje križa, čime su okupljeni vjernici izrazili vjeru, ali i zahvalnost za žrtvu koju je Isus Krist za nas podnio. Obred ljubljenja križa popraćen je pjesmama koje su skladali srijemskomitrovački orguljaši.

Ono što je specifično za ovaj dio obreda jest podatak da križ unose mladići i muškarci obučeni u hrvatske narodne nošnje, što je veoma duga srijemskomitrovačka tradicija. Njih se od davnina naziva Čuvari Isusova groba. Također križ koji se unosi, te izlaže vjernicima na čašćenje u prirodnoj je veličini, što već po sebi daje poseban dojam obredu.

Nakon obreda pričesti, župnik je otvorio Isusov grob, a mladići i muškarci u hrvatskim narodnim nošnjama, tj. čuvari Isusova groba, preuzeli su čuvanje groba sve do subote navečer, do Vazmenog bdijenja, što je dugačka mitrovačka tradicija.