Obredi su počeli prostracijom biskupa i svećenika. Slijedila su čitanja te Muke po Ivanu. Nakon otpjevane Muke pjevala se sveopća molitva kao zaključak Službe riječi. Slijedilo je klanjanje križu koje je započelo celebrantovim predstavljanjem križa okupljenoj zajednici riječima: „Evo drvo križa, na kom je Spas svijeta visio!“

Posljednji dio obreda Velikog petka bila je pričest. Liturgija je završena otpusnom molitvom. Nakon liturgije nastavljena je drevna procesija s Presvetim preko Trga sv. Stjepana u kojoj je sudjelovalo mnoštvo vjernika. Nakon procesije biskup Palić održao je propovijed. Na početku je istaknuo bolnu činjenicu oproštaja, odnosno rastanaka koji su uvijek teški, pritom misleći na smrt, koja je prije Kristova uskrsnuća predstavljala konačni svršetak svega. S tim u vezi osvrnuo se na vrijeme Kristove muke i smrti na križu, vrijeme u kojemu je vladala tišina i šutnja i nije bilo ničega velikog i teatralnog. Isus pak koji se i sam osjećao ostavljenim od svih nije mislio na sebe, već na druge pa kaže svojoj majci: „Ženo, evo ti sina“ misleći na svog učenika Ivana, kojemu se također obraća riječima: „Sine, evo ti majke!“ U tim jednostavnim i toplim ljudskim riječima Isus svjedoči novi način gledanja na stvarnost, jer odvraća pogled od muke i križa i misli na druge, na bližnje. Krist usmjerava naš pogled na ono što dolazi i pruža nam nadu da dolazi vrijeme u kojemu će svjetlost pobijediti tamu Velikog petka, a ta svjetlost će zasjati njegovim uskrsnućem, zaključio je biskup Palić. Nakon propovijedi vjernici su u tišini napustili katedralu.