Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je Služba čitanja i pjevanje Muke, koju je otpjevao katedralni zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića. Uslijedila je homilija katedralnog župnika don Ante Mateljana.

U prigodnoj homiliji don Ante je opisao mučno i tjeskobno stanje koje je vladalo pod Kristovim križem. „Isuse, gledao sam kako su te, prije pet dana, svečano, kao kralja, uveli u Sveti grad, mašući granama i vičući: Hosana! Slušao sam tvoje propovijedi u trijemu i svjedočanstva o čudu u Betaniji! Osjećao sam da sve to govoriš meni i da sam ja Lazar, onaj tvoj prijatelj umrli, čijem grobu žuriš da ga podigneš! Poželio sam s tobom porazgovarati, onako nasamo, u tišini, u Maslinskom vrtu. U ovom mojemu svijetu je buka, teško je razabrati istinu i naći pravi put. Znam samo da od tvojih riječi srce gori, pa baš stoga ne mogu shvatiti koliko mora biti duboko zlo u srcima onih koji su te osudili i odveli na raspeće! I što mi je drugo, Isuse, preostalo, nego da barem izdaljega idem za tobom“, rekao je propovjednik zamišljajući se pred raspetim Isusom.

„Navještaj ti je bio krasan, čudesa silna, ali evo kako to završi u krivo nasađenom svijetu, u kojemu laž ne može podnijeti istine, prijevara ne može podnijeti pravde, zlo ne može podnijeti dobrote, a Zli, koji se proglasio vladarom svijeta, nemilo se opire svemu što je Božje“, naglasio je.

Govoreći o blagoslovu Raspetoga, don Ante je poručio: „Ničim nisam zaslužio tvoj blagoslov, ali gledajući kako te ruže, bičuju i izruguju, kako te se odriču, mrcvare, vuku i razapinju, kako te ubijaju – svi: Židovi i Rimljani, vojnici i svjetina, poglavari i sluge, književnici i svećenici, molim za milost da nikada ne budem na njihovoj strani! Dok gledam Majku kako te drži u krilu, sva skamenjena od boli, dok gledam učenika i onih par pobožnih žena, onu dvojicu što prostiru mrtvački pokrov, dok mračno nebo prijeti da se sruši na nas, valja mi ustati i poći. Priznati te Gospodinom, poljubiti tvoje mrtvo tijelo i srcem te zamoliti: Neka mi padne u dio, Raspeti Isuse, Jedinorođeni Sine Očev, pa makar i u sam smrtni čas, dio tvoga blagoslova! Sjeti se i mene, grešnika i nevoljnika, i podari mi dioništvo u kraljevstvu svome“, rekao je.

„Spasitelju razapeti, preda mnom je križ tvoj sveti, ti se mene grešna sjeti! Radi križa, muke svoje, i ljubavi svete tvoje, ne osudi zloće moje! Gledam tvoje sveto lice udarano nemilice, skrušen zemlji padam nice! Na glavi ti krunu gledam, zbog nemilog trnja predam, što uradi naš grijeh bijedan! Želim rane cjelivati, želim boli oplakati, svoje grijehe okajati! Spasitelju razapeti, kad nam život stigne kraju, stan nam podaj u svom raju! O Isuse, Bože mili, svima nam se, raspet, smili“, zaključio je don Ante molitvom.

Uslijedio je obred ljubljenja križa i pričest.

Nakon obreda, po običaju splitske prvostolnice, mons. Puljić je izložio Presveti Oltarski Sakrament u pokaznicu te je s Peristila blagoslovio grad Split i cijelu Splitsko-makarsku nadbiskupiju.