U stvarnosti se svaki treći brak u Hrvatskoj razvodi, a osobe koje su i članovi Katoličke Crkve kao vjernici na različite načine trpe od posljedica pogođenosti i ranjenosti razvodom. Stoga je tema drugog ljetnog susreta inicijative „Moralna teologija u akvatoriju suvremenih izazova“ bila „Pratiti, razlučivati i integrirati slabosti: Osmo poglavlje posinodalne apostolske pobudnice o ljubavi u obitelji Amoris laetitia pape Franje“.   Osobe koje imaju crkveno sklopljeni prvi brak, rastavljene su pa su drugi put civilno vjenčane u fokusu su i Papine enciklike Amoris laetitia.

Analiza te pobudnice na ljetnom susretu u Zadru po svojim predavačima javnosti je na jednom mjestu predstavila stručni sustavni i cjeloviti, kontekstualni teološki prikaz Amoris laetitie čiji sadržaj šira vjernička javnost nedovoljno poznaje.  Uslijed nedostatnog uvida u autentičan zapis pobudnice od strane šire javnosti, pa i ljudi koje sadržaj Amoris laetitie životno dotiče, dolazi do nerazumijevanja, nekih zamjeranja, kritika pape Franje i njegovih namjera, što Papa želi postići tom pobudnicom koju neki teolozi interpretiraju kao diskontinuitet u odnosu na dosadašnji doktrinarni vidik učiteljstva Crkve i pastoralnu praksu.

U sinodalnom trenutku Crkve i pontifikatu pape Franje koji poziva na međusobno slušanje i dijaloško argumentiranje, susret teologa u Zadru vrijedan je doprinos doktoranada s modula Etičko-moralna i društvena relevantnost teologije sa zagrebačkog KBF-a. Doktorandi u ozračju dijaloške otvorenosti, suradnje i zajedničkog traganja za odgovorima i rješenjima na suvremene izazove, nastoje usavršavati zahtjeve misijske preobrazbe Crkve koja izlazi, u duhu zajedničkog slušanja, razlučivanja i tumačenja suvremenih etičkih i društvenih izazova. Inicijatori i organizatori toga susreta su prof. dr. Tonči Matulić i dr. Damir Šehić.

Doprinos razmatranju kako papa Franjo aktualizira to važno pitanje koje izaziva polemike u Crkvi, 12. srpnja na susretu dali su i predavači Božidar Nađ i Nenad Polgar. U izlaganju ‘Logika pastoralnog milosrđa (307-312)’ Božidar Nađ rekao je kako smatra da se pitanje crkveno rastavljenih pa civilno vjenčanih „dugo  odgađalo a jedno je od gorućih pitanja u Crkvi“. Izrazio je zadovoljstvo svojevremenom najavom „da se na tom problemu srčano radi“.

Pobudnica Amoris laetitia potkrjepljuje tu tvrdnju, rekao je Nađ, izražavajući „nadu da će se nešto dogoditi“, no razumije i skeptičnost svećenika po tom pitanju. Razumijevajući činjenicu da se „teško vratiti u svoju zajednicu nakon razvoda ako te svi mrko ili podrugljivo gledaju dok ulaziš u crkvu“, Nađ je istaknuo Papin poticaj pastirima da poučavaju vjernike o suosjećanju i izbjegavanju donošenja brzih sudova. Papa Franjo kaže i da se „ponekad ponašamo kao kontrolori milosti, a ne kao njeni omogućitelji“.

Nađ pobudnicu AL smatra „korakom naprijed u shvaćanju kršćana koji žive u neredovitim situacijama“, no ne smatra se kao „onaj koji nekome otima milost ako postupa po trenutno važećim odredbama Crkve“. Iako suosjeća s teškom situacijom penitenta, npr. netko ode od nasilnika u prvom braku te mu je žao osobe koja se evidentno trudi živjeti po Kristovom nauku, kao svećenik treba biti poslušan važećoj crkvenoj odredbi, makar bio ožalošćen, rekao je Nađ.

Područje sakramenta pomirenja aktualno je u razmatranju teme rastavljenih pa drugi put civilno vjenčanih. „Ako osoba svjesno živi u teškom grijehu i svjesno ga ne odbacuje, ne može dobiti odrješenje grijeha“, rekao je Nađ, postavljajući pitanja u odnosu na primjere iz prakse s kojima se suočavamo. „Ako je osoba u drugom civilnom braku, a prvi je crkveno sklopljeni brak. Osoba je svjesna da živi u teškom grijehu i prihvaća ga, ne žali zbog tog grijeha. Može li mu svećenik dati odrješenje? Je li mu svećenik onemogućio milost?

Drugi primjer. Osoba žali zbog svoje situacije, ali ju je prihvatila. Praktični je vjernik, bez odrješenja i svete pričesti. Je li svećenik i za nju onemogućitelj milosti, koliko god mu bilo žao, ili samo postupa po crkvenom nauku?“, upitao je Nađ. Nada se da će pobudnica „ući u praksu zbog ljudi koji, iako objektivno žive u teškom grijehu, ujedno i pate što Kristovo tijelo ne mogu primiti u svoje“.

U mentalitetu kada ‘prosječni vjernik’ govor o integriranju u Crkvu doživljava kao da osoba „može sudjelovati u svemu i dobiti sve“, predavač je rekao da je važno posvijestiti svim parovima koji žive u neredovitim situacijama da „euharistija, premda predstavlja puninu sakramentalnog zajedništva, nije nagrada za savršene, kako kaže pobudnica Evangelii Gaudium“.

„Posvećena hostija je Tijelo Kristovo s kojim se sjedinjujemo, a grijeh se ne može sjediniti s Kristom. Zato KKC u br. 1457 kaže: Tko je svjestan da je učinio smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje“. To je srž problema koje treba raspetljati uz pomoć Božje milosti koja ne poznaje granice, pa čak ni svetih sakramenata“, rekao je Nađ.

Smatra da bi u svakoj župnoj zajednici trebala biti skupina za ljude koji žive u drugom civilnom braku, pratiti ih, pojedinačno razlučivati njihove situacije te ih integrirati u praktični život župe. Tako se ne bi osjećali odbačeno i zakinuto. Božidar Nađ smatra da je Amoris laetitia pokušaj rješavanja goruće tematike, što je neophodno te se nada da će se „pretvoriti u stvarnost na radost tolikih koji pate, ne svojom krivicom“.

O temi „Odnos pastoralnog razlučivanja i moralne doktrine Crkve prema VIII. poglavlju Amoris laetitia“ izlagao je Nenad Polgar, profesor Moralne teologije na Institutu moralne teologije na Fakultetu katoličke teologije Sveučilišta u Grazu.   Polgar je istaknuo da je papa Franjo uložio napor u konzultacije s cijelom Crkvom u procesu pripreme za Sinodu obitelji te da Papa ističe kako je potrebno uložiti poseban napor kako bi se naglasile i ohrabrile najviše i središnje vrijednosti evanđelja.

„Ako zamislimo Crkvu kao kuću, a njenu moralnu doktrinu kao red unutar te kuće, moguće je predložiti barem tri interpretacije uloge koju papa Franjo pripisuje pastoralnom razlučivanju u iregularnim situacijama u odnosu na kuću i njen red“, rekao je Polgar. U izlaganju je Polgar predložio „tri moguće interpretacije načina na koji papa Franjo razumijeva pastoralno razlučivanje u odnosu na moralnu doktrinu učiteljstva u Amoris laetitia“. Te su interpretacije pojašnjene metaforama divljeg vrta, tamnog podruma i pokrajnje terase.

Polgar smatra da „čitanje Amoris laetitie u vidu treće metafore pokrajnje terase postavlja Crkvu na put plodonosne dijalektike tradicionalnosti i suvremenosti, istovremeno sugerirajući bogatiji pojam teološke etike i adekvatniju ulogu moralne doktrine u Crkvi, te posljedično uvelike opravdava visoka očekivanja od pontifikata pape Franje“.

„Metafora mračnog podruma sugerira da postoje moralno i pastoralno relevantna područja života prema kojima moralna doktrina namjerno zatvara oči, a u svrhu očuvanja uvjerenja da se crkveno moralno učenje nikada ne mijenja. Takav bi pristup omogućavao učiteljstvu tvrditi da cijelo moralno učenje ima univerzalnu vrijednost i primjenu te čuva od kritičkog propitkivanja vrlo specifično razumijevanje autoriteta crkvenog učiteljstva.

Cijena takvog pristupa je previsoka. Taj pristup i način djelovanja ugrožava pastoralnu službu Crkve te progresivno udaljava moralnu doktrinu od svakodnevnog života vjernika i time proturječi inkarnacijskoj naravi vjere“, rekao je Polgar.

„Metafora divljeg vrta nudi elegantan izlaz iz scile i haribde nepromjenjive moralne doktrine i potrebe za pružanjem pastoralne skrbi osobama u iregularnim situacijama“, rekao je predavač. Nasuprot metaforama mračnog podruma i divljeg vrta, Polgar smatra da metafora pokrajnje terase najbolje opisuje način na koji papa Franjo razumije pastoralno razlučivanje.

„Papa Franjo smatra da je pastoralno razlučivanje u iregularnim situacijama poput pokrajnje terase, odnosno mjesto susreta između reda Crkve, reda kuće i neurednosti vanjskih stvarnosti. Ta metafora sugerira da je pojam pastoralnog razlučivanja pape Franje možda jedni način na koji je moguće osloviti pastoralne i moralne probleme u trenutnoj crkvenoj atmosferi. On predstavlja prvi korak u razvoju uravnoteženije pozicije učiteljstva u vezi s tim pitanjima“, rekao je Polgar.

Smatra mogućim „da je papa Franjo namijenio veću ulogu pastoralnom razlučivanju u iregularnim situacijama prema kojoj bi takvo razlučivanje služilo poput nekog laboratorija ili poligona za ispitivanje za barem neke aspekte trenutno važeće moralne doktrine“, a osobno to potkrjepljuje oslanjajući se na tekst Amoris laetitie.

„Dinamičan odnos između moralne doktrine i pastoralnog razlučivanja, dijelom, ali ne u potpunosti posredovan teologijom, uvelike je odgovoran za uspostavljanje dijaloga između moralne doktrine i suvremenog svijeta, odnosno izvora moralne spoznaje koji nisu striktno teološki. Ubrzani ritam promjena u suvremenom svijetu iskušava granice dinamičnog odnosa između moralne doktrine i pastoralnog razlučivanja, što rezultira većim očekivanjima unutar Crkve za priznavanjem implikacija tog dinamičnog odnosa.

Usprkos toga, radi se samo o promjeni ritma ili brzine promjena, a ne o nečemu radikalno drugačijemu od onoga što je Crkva uvijek činila. Posljedično, metafora pokrajnje terase, čini se, najbolje reflektira upravo taj pristup koji je Crkva uvijek vjernije ili manje vjerno njegovala“, poručio je Polgar.

Citirao je američkog teologa Richarda McCormika (1922. – 2000.) koji je rekao da „teološko ili doktrinarno uvažavanje duboke složenosti nekih moralnih problema u suvremenom svijetu ne može koegzistirati s jednostavnošću teoloških ili doktrinarnih odgovora na te probleme“.

„U Amoris laetitia papa Franjo nas poziva da uđemo u stvarnost života drugih ljudi te obećava da kad god tako činimo, naši životi postaju čudesno složeni. Premda se u potpunosti slažem s tim savjetom pape Franje, spomenuta McCormikova izjava ipak nuka postaviti pitanje, mogu li čudesno složeni životi koegzistirati s ponekad čudesno jednostavnim rješenjima unutar Crkve u okviru pastoralnog ili moralnog razlučivanja“, poručio je Nenad Polgar.

Dr. Damir Šehić izlagao je o temi ‘Razlučivanje neredovitih situacija (296-300)’,  Bruno Petrušić ‘Amoris Laetitia u svjetlu Familiaris consortio. Na koje promjene se AL poziva u odnosu na FC?’ a Matija Štahan ‘Amoris laetitia iz perspektive laika’.