Uz nadbiskupa u miru kardinala Vinka Puljića, sudjelovalo je više od stotinu dijecezanskih svećenika na čelu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH Tomom Vukšićem.

Susret je započeo zajedničkim euharistijskim slavljem koje je u sjemenišnoj crkvi sv. Alojza Gonzage, koja je nalazi u sklopu kompleksa Vrhbosanske nadbiskupije u kojem djeluje Nadbiskupsko sjemeništa i Katolički školski centar „Petar Barbarić“ u Travniku, predvodio nadbiskup Vukšić u zajedništvu s kardinalom Puljićem i uz oko stotinu svećenika među kojima generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, članovi Nadbiskupskog ordinarijata i Kaptola i drugi misnici. Liturgijsko pjevanje predvodila je jedna od tri Školske sestre franjevke, koje djeluju u travničkom sjemeništu, s. Marica Pavlović.

Riječi dobrodošlice uputio je rektor sjemeništa i ravnatelj KŠC-a preč. Željko Marić koji je sa suradnicima vlč. Jakovom Kajinićem, vlč. Josipom Dedićem i drugim suradnicima i suradnicima bio domaćin susreta. Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je podsjetio da slave spomendan sv. Andrije Kima Teagona i još 102 korejska mučenika. Ističući da je sv. Andrija bio izvanredan neustrašivi propovjednik i svjedok Isusa Krista, potaknuo je sve svećenike da mole njegov zagovor kako bi, po njegovu zagovoru, bili navjestitelji i svjedoci Kristovi.

Nadbiskup Vukšić na početku propovijedi pozdravio je domaćina susreta rektora Marića i njegove suradnike i zahvalio im za sve usluge i ljubazno gostoprimstvo. Osvrćući se na pročitane odlomke iz koji se toga dana, na blagdan svetih mučenika iz Koreje, navješćuju, vrhbosanski nadbiskup progovorio je o prvom čitanju preuzetom iz pisma koje je apostol Pavao uputio svom učeniku Timoteju.

„Odlomak iz pisma Timoteju sažima najdublju teološku misao o misteriju povijesnog i mističnog Krista. U njemu se, naime, nalazi srž nauka o Crkvi koji je, kao i na drugim stranicama Novoga zavjeta, uvijek najintimnije povezan s kristologijom“, rekao je nadbiskup Vukšić.

„Crkva Boga živoga je kuća Božja, kaže pisac Prve poslanice Timoteju. A za pravo razumijevanje ovoga nauka i vjere o kući Božjoj valja se prisjetiti da, u vrijeme nastanka ovoga teksta, ta tvrdnja nije mogla imati nikakvo topografsko značenje, ni u mjesnom ni u građevinskom smislu. Naime, u doba pisanja tih redaka kršćani još uvijek nisu imali naviku podizati hramove ili određivati posebne prostore koje bi namjenjivali za bogoslužja. Zato Pavlov izričaj kuća Božja ima značenje intenzivnoga pristajanja uz Boga i ljudskoga života kao stvarnosti u kojoj je Bog prisutan po vjeri i ponašanju Isusovih učenika“, istaknuo je.

Osvrćući se potom na pročitani odlomak iz Lukina evanđelja, u kojem Isus, nakon što je dao vrlo pohvalno svjedočanstvo o Ivanu Krstitelju, ukratko i slikovito iznosi zapažanje o svojim suvremenicima, a započinje ga pitanjem: S kime dakle da prispodobim ljude ovoga naraštaja? Komu su nalik? (Lk 7,31), nadbiskup Vukšić je istaknuo da Isus uvijek ljude prosuđuje po njihovu prihvaćanju ili odbijanju Božje prisutnosti i po posluhu Božjim pravilima, odnosno po prihvaćanju velikog „otajstva pobožnosti“ koje je Krist sam.

„Tako, u odgovoru na pitanje što ga je sam postavio, Isus upozorava da su ljudi njegova naraštaja izabrali biti zatvoreni Bogu, koji je među njima prisutan i govori na različite načine. Radi se o naraštaju koji se ne ponaša poslušno u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, i koji za to svoje ponašanje pronalazi isprike da bi opravdao svoje ponašanje“, rekao je nadbiskup, podsjećajući da svoje zapažanje Isus tumači slikom pučkog običaja prema kojemu jedan dio djece redovito predvodi a drugi odgovara, što se čini na veseo način u svadbenoj povorci a na tužan u sprovodnoj.

„U Isusovu naraštaju ipak nisu svi odbili ponudu mudrosti Božje! Zato na kraju svoga govora Isus veli: Opravda se Mudrost pred svom djecom svojom (Lk 7,35). Drugim riječima, Isus nam danas ponajprije poručuje da je potrebno razumjeti vrijednost poniznosti, samozataje i odricanja, usvojiti praksu ne-nametanja sebe i naučiti umijeće da se predano bude u službi drugoga. Odnosno, samozatajna duhovnost Ivana Krstitelja nas uči kako se treba ponašati u kući Božjoj“, naglasio je mons. Vukšić.

Spomenuvši se blagdana korejskih mučenika, sv. Andrije Kima i još 102 svjedoka Kristova, podsjetio je da su oni u dvije grupe prethodno bili beatificirani (1925. i 1968.), a da ih je 6. svibnja 1984., u povodu svečanog obilježavanja dva stoljeća kršćanstva u Koreji, svetima sve zajedno u katedrali u Seulu proglasio sada također sveti Ivan Pavao II. Podsjetio je na „primjer stradanja, vjernosti i potom izrastanja ove daleke Crkve“ ističući da Katolička Crkva u Koreji broji oko 6 milijuna vjernika, 18 biskupija, jednu teritorijalnu opatiju, 40 biskupa, 5.703 svećenika, 1.602 redovnika, 9.974 redovnice, a tijekom prošle godine zaređeno je 96 novih svećenika.

„Poučni su ovakvi primjeri također zato da posebice mi, koji smo pozvani biti svećenici Kristova velikog otajstva i svjedoci njegove nade, znademo kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine (1 Tim 3,15)“, riječi su kojima je nadbiskup Vukšić zaključio svoju propovijed.

Nakon mise uslijedio je radni dio susreta u sjemenišnoj dvorani. Na početku je nadbiskup Vukšić još jednom uputio riječi zahvale i pozdrava. Generalni vikar mons. Slađan Ćosić, koji je moderirao susret, podsjetio je na povijest Travničke gimnazije u kojoj su školovane i odgajane brojne osobe koje su imale važnu ulogu u Crkvi i društvu među kojima je i časni sluga Božji Petar Barbarić. Također je spomenuo brojčano stanje Vrhbosanske nadbiskupije kojih ukupno ima 211. Od njih 145 živi i djeluje 145 i to 73 kao župnici, 7 kao vikari. Drugi djeluju u raznim ustanovama Vrhbosanske nadbiskupije, a dvojica su u službi Biskupske konferencije BiH. Rekao je da izvan nadbiskupije živi i djeluje 66 svećenika u raznim zemljama, a pojedini do njih su na poslijediplomskom studiju.

Odnos prema svećeničkoj službi naziv je izlaganja koje je održao član Hrvatske salezijanske provincije don Mirko Barbarić, ravnatelj salezijanske zajednice u Žepču. Posebno se osvrnuo na pismo koje je Sveti Otac Franjo uputio svećenicima Rimske biskupije 7. kolovoza 2023. obraćajući im se „s mišlju o pratnji i prijateljstvu“. Dodao je da papa Franjo želi podržati svećenike dok budu „obavljali svoju službu, s njezinim teretom radosti i trudova, nadanja i razočaranja“. „Trebamo razmjenjivati poglede prepune brige i sućuti, učeći od Isusa, koji je tako gledao na apostole, ne zahtijevajući od njih agendu koju diktira kriterij učinkovitosti, nego im nudi svoju skrb i osvježenje, predah“, podsjetio je don Mirko na Papine riječi. Kazao je i da Sveti Otac zahvaljuje svećenicima na svjedočenju.

O planu obnove travničkog sjemeništa progovorio je rektor Marić. Podsjetio je da je vraćen dio oduzete zgrade te upoznao svećenike s dosadašnjim radovima i planovima za obnovu. Također je spomenuo dobrotvore koji pomažu obnovu i uputio riječi zahvalnosti. Zahvalio je i svim svećenicima koji na razne načine pomažu rad ovog sjemeništa. Spomenuo je i pojedine pastoralne aktivnosti koje se ovdje provode među kojima su i susreti za sjemeništarce te duhovne vježbe za svećenike.

Ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Mirko Šimić progovorio je o Pastoralno-socijalnom centru Sv. Josip. koji je u izgradnji, a u sklopu kojeg će se nalaziti dom za starije i nemoćne osobe „Dr. Ivan Evanđelist Šarić“ te predškolska ustanova „Sveta Obitelj“. Upoznao je okupljene misnike da će u listopadu ove godine Centar započeti s radom. Progovorio je i o radovima na njegovom završetku i o aktivnostima vezanim uz početak djelovanja. Uslijedila su kratka izvješća drugih nadbiskupijskih ustanova koja je iznio mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. Susret je završen zajedničkim objedom i druženjem, izvijestila je KTA.