To je događaj koji se na godišnjoj razini organizira u Hrvatskoj pokrajini Družbe Isusove i na kojem se okupljaju isusovci, često raspršeni po raznim dijelovima Europe i svijeta tijekom svoje formacije, da bi proboravili određeno vrijeme zajedno te se tako i međusobno bolje upoznali. Jedini su uvjeti da ne budu spriječeni od dolaska zbog prevelike udaljenosti ili važnih obveza i da još nisu napunili pet godina svećeništva. Ove godine u programu je sudjelovalo 10 mladih isusovaca. Osim njih na SMI-ju je gotovo uvijek nazočan i provincijal na čiju se inicijativu on i održava. To je uvijek prilika da uputi koju pobudnu riječ ili poticaj svojoj mlađoj subraći ili da podjeli viziju koju ima za provinciju, pogotovo ako je novi, tek izabrani provincijal. Osim toga, na SMI su uvijek pozvani i drugi gosti najčešće voditelji tzv. „radnog dijela“ programa koji je uvijek unaprijed tematski određen. Ove godine to su bili o. Tvrtko Barun i gđa. Mladenka Majerić koji su kroz dvodnevne radionice i predavanja pokušali sa sudionicima produbiti temu Ignacijevskog vodstva i konstruktivne komunikacije. Ostatak vremena bio je posvećen neformalnom druženju, zajedničkom slavljenju euharistije i raspravljanju o raznim temama koje se tiču provincije, Crkve, društva. U programu je također bio ponuđen vođeni obilazak grada Splita, a petak se iskoristio za odlazak na rafting na Cetinu. Skupni umor nakon trosatnog veslanja niz rijeku, dobro je sjeo svima koji su se već intelektualno umorili u proteklim danima te je služio kao dobar prijelaz prema završnici susreta. Nakon završne zajedničke mise i pokorničkog bogoslužja poslije kojega je provincijal o. Sebastijan Šujević uputio završnu riječ, SMI je formalno završio uvečer 1. rujna.