Sudjelovalo je oko 200 vjernika. Krenuli su od kamenog križa na ulazu u Premanturu; nastavili stazom duž obale i kroz šumu, netaknutom prirodom Gornjeg Kamenjaka te završili hod molitvom i pjesmom u crkvi Majke Božje u Volmama. Staza većim dijelom prati liniju kamene ceste uređene za vrijeme austro-ugarske vladavine koja je služila za povezivanje vojnih obrambenih utvrda na tom dijelu obale.

Vjernici, koji su se okupili iz svih dijelova Pulskog dekanata, izmjenjivali su se u čitanju razmatranja, predvođenju desetica krunice, nošenju križa, a sve je bilo popraćeno korizmenim napjevima. Od svećenika su nazočili: pulski dekan i župnik Župe sv. Pavla preč. Milan Mužina, župnik Župe sv. Ivana Krstitelja o. Đuro Hontić te župnik Župe sv. Josipa vlč. Ivan Prodan.

O povijesti projekta Križnog puta na Gornjem Kamenjaku

Početkom 2011. godine, na poticaj tadašnjeg župnika u Premanturi Joela Cattaryja „rodila se ideja“ o postavljanju postaja križnog puta na Gornjem Kamenjaku, a suradnjom Župe u Medulinu i Općine Medulin, „ideja je urodila plodom“. Realizacija je povjerena kiparskoj Udruzi „Cave Romanae 1995.“ pod vodstvom kipara Šime Vidulina, koji je ujedno bio i umjetnički voditelj projekta. Autori postaja su kipari Jelena Šimunović, Ivan Briski, Ljubo de Karina, Eros Čakić, Denis Sardoz, Tihomir Hodak, Janko Mošnja, Đildo Bonaca, Karlos Monge, Vincent Di Vincenzo, Marčelo Starčić i Iva Fonović. Šime Vidulin autor je petmetarskog križa, urešenog isklesanim pleterom koji je postavljen na pola puta između Premanture i Volma na brdo s kojeg se vide sva mjesta i zvonici Općine Medulin. Figure postaja križnog puta klesane su u tehnici reljefa na kamenim blokovima veličine oko 1 m3, a svaka skulptura teži između dvije i tri tone. Postaje križnoga puta blagoslovio je 14. kolovoza 2013. tadašnji porečki i pulski ordinarij Dražen Kutleša, izvijestio je Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije.