S obzirom na epidemiološka ograničenja, predavači iz stranih zemalja sudjelovali su putem online video-veze što nimalo nije umanjilo kvalitetu njihovih izlaganja i mogućnost sudjelovanja u raspravama.

„Tema simpozija ugrađuje se u ovo vrijeme u kojem su ljudi suočeni s egzistencijalnim pitanjima, od pandemije, preko ekonomske nesigurnosti do potresa. Ovim simpozijem želimo prikazati kršćanski pogled na čovjekovo spasenje u okolnostima različitih opasnosti, ali i biblijski i općekršćanski pogled na posljednja vremena u razdoblju koje je pogodno za različita apokaliptička tumačenja stvarnosti u kojoj živimo“, rekao je na otvaranju Simpozija dr. fra Darko Tepert, predsjednik organizacijskog odbora.

Okupljene je pozdravio i nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić. Bio je to njegov prvi govor pred profesorima i studentima riječke Teologije, područnog studija Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. „Pred suvremenu Crkvu i teologiju postavljen je izazov kako današnjem čovjeku naviještati Božje spasenje? Suvremenom čovjeku, pa i vjerniku, riječ ‘spasenje’ nerijetko zvuči arhaično ili kao jedna od onih riječi koju je toliko puta već čuo, ali unatoč tome ne zna točno odrediti njezino značenje. Govoreći jednom prilikom o spasenju, papa Franjo je istaknuo da se Božje spasenje sastoji u tome da Bog obnavlja čovjekovo izgubljeno dostojanstvo. Vjerujem da ćete vi danas ovdje govoriti o mnogim vidovima spasenja i promišljati o spasenju iz različitih teoloških perspektiva i disciplina, ali ovo je jedan važan vid spasenja koji nas tjera da se zamislimo i da riječ spasenje pokušamo razumjeti ne samo kao nešto što je učinio i čini Bog u Isusu Kristu, nego i kao svoje kršćansko poslanje i poslanje Crkve. A vraćanje čovjekovog izgubljenog dostojanstva jest i naše poslanje“, rekao je nadbiskup Uzinić.

Okupljenima se obratila i predstojnica Teologije u Rijeci dr. Veronika s. Nela Gašpar, podsjetivši da su međunarodni simpoziji na početku ljetnog semestra postali uobičajeni način kojim Teologija u Rijeci nastoji dati doprinos promišljanju kršćanske poruke u kontekstu suvremenog društva i aktualnih problema. „U vremenu izbijanja pandemije i trajanja epidemije, premda smo povučeni u vlastite domove, sve nas povezuje isto iskustvo bolesti koja je oduvijek za čovjeka značila trenutak slabosti i krhkosti, samoće, straha, pa i tjeskobe, ali i neizdržive zatvorenosti u imanentne svjetonazore. Između apsolutiziranja koje izjednačava zdravlje sa spasenjem i obezvređivanja zdravlja u čovjekovu životu kršćanstvo poziva na Isusov stav koji uvažava vrijednost zdravlja, ali i njegove ograničene dosege, stava koji ne oslobađa samo od očaja bolesti nego i od okova zdravlja kao fikcije“, rekla je predstojnica Teologije.

Prvo izlaganje imao je dr. Piotr Blajer s Fakulteta biblijskih znanosti u Jeruzalemu. Govorio je o Isusovoj poruci spasenja koju je prenio evanđelist Luka u Djelima apostolskim. U tom je novozavjetnom spisu vidljivo kako Luka postupno uvodi misao da je Isusova poruka spasenja namijenjena svim ljudima ne samo Židovima. Nakon njega dr. Tomislav Zečević s riječke Teologije objasnio je temeljni novozavjetni tekst koji navješćuje kakvo će biti uskrsnuće tijela, Prvu poslanicu Korinćanima: „Pavao opisuje kako događaj uskrsnuća istovremeno predstavlja različitost postojanja između dvaju tijela ili diskontinuitet, ali i nastavak tjelesnosti ili kontinuitet, iako na drugačiji i otajstveni način“.

Dr. Angelo Maly iz Zagreba govorio je o vjeri u Gospodinov ponovni dolazak u posebnoj mjeri analizirajući Pavlovu poslanicu Filipljanima. Dr. Darko Tepert govorio je o načinu na koji se prikazuju posljednja vremena u židovskoj tradiciji i tumačenju prvih devetnaest psalama: „Iz njihovog tumačenja vidi se da su posljednja vremena zamišljena kao vrijeme velike bitke između dobra i zla pri čemu će se dogoditi i veliki sud“.

Iz Ljubljane se uključio dr. Milan Špelič koji je objasnio kako se kršćanstvo formiralo kao religija otkupljenja. Dr. Richard Pavlić iz Rijeke predstavio je pojam spasenja u teološko-antropološkoj misli sv. Ireneja Lionskog, „oca dogmatike“: „Međusobna upućenost antropologije i kristologije u Irenejevoj teološkoj misli bivaju neodvojive jedna od druge“.

Dr. André Luiz Rodrigues da Silva s katoličkog sveučilišta u Rio de Janeiru govorio je o aspektima arhaične soteriologije prisutne u ideji proegzistencije: „Prema navještaju kerigme, Isus je rođen da bi bio spasio svijet, kasnije dogmatsko tumačenje ga definirao kao utjelovljenog Boga koji spašava“.

Dr. Veronika s. Nela Gašpar predstavila je teološku misao Josepha Ratzingera o bratstvu kao spasenjskoj stvarnosti: „Papa emeritus Benedikt XVI. ukazuje da se krajnji izvor kršćanskoga bratstva ne pronalazi u istoj ljudskoj naravi ni u zajedničkom podrijetlu svih ljudi, kao ni u drugim principima kojima se ljudi povezuju u različitim ambijentima života. Konačni izvor univerzalnog bratstva je u Kristu, koji je ‘prvoređenac među mnogom braćom’ (Rim 8,29). Čovjekovo je spasenje zadobivanje udjela na Kristovu sinovskom odnosu s Ocem koje je istodobno i uvijek sudjelovanje na Kristovu bratskom odnosu sa svim ljudima, po djelovanju jednoga Božjega Duha“.

Dr. Mario Bernadić iz Sarajeva govorio je o antropologiji apokaliptike globaliziranog svijeta i apokaliptičkim izričajima današnjice. Dr. Mirjana Pinezić iz Rijeke predstavila je misterij spasenja kod Edith Stein, filozofkinje, mističarke i mučenice: „Kristovom milošću čovjek dobiva mogućnost cjelovitog oslobođenja, slobode čitave osobe“.

Dr. Nikola Vranješ iz Rijeke aktualizirao je stvarnost spasenja u nekim aspektima suvremenog pastoralnog djelovanja: „Spasenje, kao jedan od ključnih teoloških pojmova, oznaka je stvarnosti koja uključuje cjeloviti odnos Boga i čovjeka, ali i čovjeka i drugih ljudskih bića i svega stvorenoga“. Cilj je pastoralnog djelovanja ostvarivanje što skladnijeg odnosa osobe i zajednice s Kristom Spasiteljem kroz konkretni pastoralni angažman Crkve, rekao je dr. Vranješ.