Postaje križnog puta vodile su hodočasnike kroz najstarije naselje Višnjice, Zlogonje koje se prvi put spominje u Povelji kralja Bele IV. od 11. listopada 1244. kao zasebni feudalni posjed koji se zajedno s posjedima Velika, Lobor i Klenovnik oduzimaju velikašu Pučini i daruju varaždinskom županu Mihajlu za zasluge u ratu protiv Mongola.

Prva postaja bila je kod kapele sv. Florijana iz 17. stoljeća koja se nalazi samo nekoliko metara od granice sa Slovenijom.

Kapela sv. Florijana teško je oštećena u potresu 29. prosinca 2020. i čeka obnovu da bi se u njoj i nadalje mogli okupljati vjernici na misnim slavljima i proštenjima, kako Hrvati tako i Slovenci, čemu će zasigurno doprinijeti i ulazak Hrvatske u schengenski prostor i ukidanje graničnih kontrola.

Na početku hodočašća ispred kapele sv. Florijana župnik Vlado Borak blagoslovio je hodočasnike te za tu priliku izrađenu župnu zastavu i hodočasnički križ pozvavši okupljene da uz svoje nakane mole za mir u svijetu. Voditelj hodočašća, ujedno i voditelj Odbora za vjersku i sakralnu baštinu pri Zavičajnoj udruzi Višnjica Damir Dukarić, pozdravio je okupljene u ime Udruge te je predstavio inicijativu i plan odvijanja pobožnosti križnog puta.

Vremenska prognoza tj. snijeg koji je svojom bjelinom prekrio zlogonjske brege, nije uplašio hodočasnike na putu po postajama križnog puta od kapele sv. Florijana, pilova i križeva patronimičkih zaseoka do župne crkve u Višnjici.

Razmatranja na postajama su čitale Petra, Ivana i Valentina kao predstavnice mladih višnjičke župe, a hodočasnici su se izmjenjivali u nošenju križa. Na križnom putu hodočasnike su dočekivali mještani nudeći im okrjepu.

Prvi križni put „Za Križem po Višnjici“ završen je misnim slavljem u župnoj crkvi koje je predvodio župnik vlč. Borak. U svom obraćanju pohvalio je inicijativu i zahvalio hodočasnicima na zajedništvu i žrtvi. S obzirom da su se tijekom križnog puta hodočasnicima na postajama priključivali novi sudionici, završni broj sudionika na kraju hodočašća bio je mnogo veći od početnih trideset.

Ideja o organizaciji križnog puta po župi nastala je kao plod djelovanja Zavičajne udruge „Višnjica“, a kojoj je cilj otkrivati, prezentirati, čuvati i razvijati neprocjenjivo bogatstvo povijesne, kulturne, prirodne i sakralne baštine ljudi i mjesta višnjičkog kraja. Prvotna ideja križnog puta po Višnjici obuhvaćala je kompletnu površinu Višnjice – 18.2 četvornih kilometara, no u želji da hodočašće okupi i mlađe i starije mještane, odlučeno je da će se hodočašće „Za Križem po Višnjici“ premještati svake godine u neko drugo naselje. Prema tom planu korizmeno hodočašće 2023. godine trebalo bi se održati kroz naselje Zalužje.

Ciljevi projekta „za Križem po Višnjici“, uz one duhovne koji proizlaze iz same pobožnosti križnog puta, jesu razvijanje kulture zajedništva i poticaj mještanima, osobito mladima, da upoznaju svoj rodni kraj, njegovu povijest i baštinu. S obzirom da su se već prve godine ovoj inicijativi odazvali mještani okolnih mjesta, nije nerealno očekivati da „Za Križem po Višnjici“ postane poznat i u širem prostoru Varaždinske županije kao i susjedne Slovenije.

Više o bogatoj povijesnoj, kulturnoj, sakralnoj i prirodnoj baštini ljudi i mjesta Višnjica te o djelovanju Zavičajne udruge Višnjica može se pročitati na mrežnoj stranici Udruge.

Ukratko o povijesti Višnjice

Ljudi su današnji prostor Višnjice naseljavali od najstarijih vremena. Dokazi prikupljeni na poznatom arheološkom nalazištu – Velika pećina/Polenjska špilja/Dupljanjska pećina, u narodu najpoznatija pod nazivom Mačkova špilja, svjedoče o boravku čovjeka na ovim prostorima već u staro kameno doba, prije 80 tisuća godina.

Zahvaljujući nalazima keramike iz bakrenog doba i ranog brončanog doba, odnosno posebnom načinu njezine obrade i ukrašavanja, određena je pripadnost u Retz-Gajary kulturu, varijanta Višnjica tip (karakteristično brazdasto urezivanje). Time nalazi iz Velike pećine ulaze u europsku arheološku znanost obilježavajući materijalnu kulturu staru oko 5 tisuća godina.

Župa

Višnjica se razvijala kao dio trakošćanskog vlastelinstva, a ime „Višnjica“ se prvi put spominje u Potvrdi biskupskih statuta iz 1417. godine.

Župu „Pohođenja Blažene Djevice Marije u Višnjici“ osnovao je 1705. godine grof Ivan Drašković i supruga mu Katarina Brandis te su joj time postali patroni. Crkva je građena u etapama od 1640. do 1738. godine. Godine 1757. crkvu je posvetio pomoćni zagrebački biskup Stjepan Pucz te je taj događaj detaljno opisao čime je ostavio vrijedni pisani povijesni spomen o Višnjici toga vremena.

Godine 1768. crkvu su oslikali freskama umjetnik Ivan Ranger i ostali članovi pavlinske slikarske radionice iz Lepoglave. Te iste freske posebno su se svidjele vizitatoru Sigismondu koji je prilikom posjete crkvi izjavio, da je po ljepoti crkva zaslužila da bude smještena negdje u gradu, a ne na selu. Iste te freske u potpunosti su restaurirane 2005. godine, kada je župa proslavila 300-tu godišnjicu osnutka.

Osim župne crkve, na prostoru Višnjice postoje još tri kapele: kapela sv. Florijana u Zlogonju (na samoj granici sa susjednom Slovenijom), te dvije kapelice u naseljima Donja Višnjica i Zalužje, kao i više pilova i križeva krajputaša.

Osnovna škola Izidora Poljaka

Početak školstva u Višnjici seže do utemeljenja Niže pučke škole 1839. godine. Nakon što je stara drvena škola nestala u požaru, 1906. godine mještani grade novu školu s dvije učionice. Zbog sve većeg porasta broja učenika, naime školske godine 1953./1954. zabilježen je najveći broj učenika u Višnjici, ukupno 437, iskazuje se potreba za većim školskim prostorom. Stoga, novoizgrađen zadružni dom (građen 1948. godine) već 1953. godine biva prenamijenjen u novu školsku zgradu.

Godine 1990. Osnovna škola u Višnjici dobiva ime svećenika i pjesnika Izidora Poljaka. Zbog neadekvatnosti prostora 18. svibnja 2001. otvaraju se vrata novoizgrađene škole, a dodatni učenički prostori i sportska dvorana dograđeni su 2007. godine, kada se nastava počinje odvijati u jednoj (jutarnjoj) smjeni.

Dječji vrtić

Dugo priželjkivani vrtić u Višnjici službeno je počeo s radom 5. listopada 2020. za 53 mališana u tri skupine. Izgradnjom vrtića širi prostor Višnjice dobio je novu dimenziju razvoja i podršku mladim obiteljima za ostanak u ovom prekrasnom kraju.

Područje Višnjice, na krajnjem sjeverozapadu Republike Hrvatske u Hrvatskomu zagorju, sastoji se od šest naselja: Bednjica, Donja Višnjica, Gornja Višnjica, Višnjička Jazbina, Zalužje i Zlogonje. Skup temeljnih centralnih funkcija nalazi se u Donjoj Višnjici. Višnjica je dio Varaždinske županije te administrativno pripada gradu Lepoglavi. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, Višnjica ima 1454 stanovnika koji žive u 438 kućanstava.