Istina je prava novost.

Održan skup u spomen na dominikanca profesora Marijana Jurčevića

Tribina „Sjećanje na prof. dr. sc. o. Marijana Jurčevića (1939.-2017.)“ održana je 1. ožujka u kapeli Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije Dominikanskog samostana u Rijeci. Tribinu je pratio i riječki nadbiskup Mate Uzinić.

Program kojega je vodio Marko Medved, u organizaciji Riječke nadbiskupije i dominikanskoga samostana, uključio je više sudionika iz akademske zajednice kao i iz kruga ljudi koji su se dugi niz godina okupljali u okviru crkve sv. Jeronima i tjednih teoloških tribina koje je Jurčević vodio. O prof. Jurčeviću govorili su profesori Richard Pavlić i Josip Grbac, Miroslav Radić, Anđelko Vlah, Vladimir Žmak, Marija Mioč, Marko Medved, a pročitan je i tekst umirovljenog nadbiskupa Ivana Devčića, Jurčevićeva prijatelja i kolege. Skupu se obratio i prior samostana Ivan Dominik Iličić.

Kao teolog, profesor, humanist i duhovnik u 50 godina djelovanja i života u Rijeci poučavao je i odgajao brojne generacije studenata Teologije u Rijeci kao i onih mladih ljudi koji su se redovito okupljali u dominikanskom samostanu u središtu Rijeke. Rođen 1939. u Kovačima pored Tomislavgrada, o. Marijan Jurčević je počeo predavati na Visokoj bogoslovskoj školi od 1966., da bi već dvije godine nakon toga započeo doktorski studij u Francuskoj i Kanadi. Godine 1973. obranio je doktorsku tezu na temu „Ljudska narav i istočni grijeh u učenju sv. Tome Akvinskog”, nakon čega se vraća u Rijeku 1973. Od tada je neprekinuto vršio sve poslanje kao profesor dogmatike skoro četiri desetljeća, a kao propovjednik i aktivni dionik crkvenoga života sve do smrti 30. srpnja 2017.

Bio je izvrstan poznavatelj povijesti teologije, ali i suvremenih gibanja. Kvalitetom svojih predavanja, a nadahnujujući se radovima poznatih svjetskih teologa, obilježio je Visoku bogoslovsku školu, danas Teologiju u Rijeci. Drugi vatikanski koncil ostavio je na njega snažan dojam, obilježivši njegov teološki i pastoralni rad. Njegovao je dijalog sa svijetom kulture, kao i s nevjerujućima, a još u razdoblju komunizma predavao je i na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Bio je propovjednik kojega se rado slušalo, a zajedno sa svojom subraćom učinio je od Dominikanskog samostana sv. Jeronima u Rijeci mjesto gdje su se rado okupljali mladi, studenti i pripadnici svijeta kulture. Bilo mu je stalo do formacije mislećeg, aktivnog i odgovornog člana crkvene zajednice. Jurčević se isticao kritičkim pristupom Crkvi i društvu, uvijek zauzet za obnovu Crkve. Slušače je trajno poticao da se i sami počnu pitati i tražiti odgovore.