Susret je predvodila učiteljica juniorki s. M. Ljilja Marinčić, a sudjelovale su sve četiri sestre juniorke: s. M. Pia Pilić, s. M. Nikolina Džavić, s. M. Rita Oborović i s. M. Mihaela Martinović.

Potaknute porukom pape Franje za 4. svjetski dan siromaha ”Pruži svoju ruku siromahu” (usp. Sir 7,32), sestre su u jutarnjim satima pošle ususret siromasima grada Sarajeva. Siromasi koje su srele, kojima su uputile lijepu riječ i udijelile koju slatkicu, bombončić i novčić bili su sretni i izrazili su svoju zahvalnost blagoslivljajući ih. Dok su hodile ulicama Sarajeva i susretale one koji trebaju komad kruha i lijepu riječ, prisjetile su se svoga oca Utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera koji im je pokazao kako u svakom siromahu, bolesnom i napuštenom gledati Isusa. Dok su po Utemeljiteljevom primjeru obilazile siromahe grada Sarajeva, molile su da u ovoj mjesnoj Crkvi i u cijelom svijetu uvijek bude sestara Služavki siromaha, te da Stadlerove duhovne kćeri uvijek ostanu vjerne karizmi služenja i bliskosti siromasima. Razgovarajući sa siromasima zapazile su kako im se na lice vraća osmijeh, te zaželjele da svatko koga sretnu barem za 1% bude radosniji i ispunjeniji. Pohod siromasima završio je u Stadlerovoj katedrali, na njegovu grobu gdje su sudjelovale na euharistijskom slavlju u povodu 150. obljetnice dolaska sestara milosrdnica u BiH koje je predvodio banjolučki pomoćni biskup Marko Semren.

U popodnevnim satima nastavile su druženje uz predavanje „Zajednica i zajedništvo“, koje je pripremila s. Ljilja. U svom predavanju sestra Ljilja je naglasila važnost središnje točke, Riječi Božje, koja povezuje sve članove zajednice. Istaknula je kako je važno da svi članovi zajednice budu za-jedno, da budu aktivno za. Ukazala je na primjer Isusa koji je bio za Boga, za čovjeka, za poslanje. Podsjetila je da „slijedimo Isusa Krista raspetoga“, te da je potrebno s pogledom na Raspetoga prihvaćati teškoće kao čavle Isusovog križa. Kao što nema križa bez čavala, tako nema života bez teškoća. No, sestra Ljilja je naglasila da je s pogledom na Isusa i njegov križ, svaki „životni čavao“ blagoslov. U predavanju je naglasila važnost sestrinstva i bezuvjetnog prihvaćanja drugoga upravo onako kako ga Bog prihvaća. Uputila je na potrebu dijaloga unutar zajednice, kao i priznavanja vrijednosti svake sestre. Predavanje je završilo izmjenom iskustava o životu u zajednici.

Posebna radost na koncu juniorskog susreta bio je posjet Stadlerovom muzeju, koji se nalazi u samostanu „Egipat“ u Sarajevu. „Uistinu je neprocjenjiv osjećaj dotaknuti odjeću koju je naš Utemeljitelj nosio, dotaknuti krunicu na kojoj je on molio, kalež kojim je slavio misu, prsten koji je svakodnevno nosio, knjige koje je u svojim rukama imao i još puno toga što se čuva u muzeju. Bogu hvala na svakom milosnom trenutku ovoga dana. Neka nas sestre Služavke Maloga Isusa i sve koji se ugledaju u život sluge Božjega nadbiskupa Stadlera prati Božji blagoslov i njegov zagovor!”, poručile su sestre juniorke.