Na susretu su sudjelovali zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, voditelj Trajne formacije svećenika mons. Ivan Šaško i koordinator preč. Ivan Lukić.

U uvodnom izlaganju mons. Šaško je naglasio da je, umjesto naglaska na ‘krizi’, potrebno vidjeti dar sakramenta pomirenja, ali i kako je krizna točka u redukciji. „Uvijek se nađemo u krizi, kada cijeli sakrament, a to nije rijetkost, bude sveden na samo jedan njegov dio; ta redukcija pridonosi relativiziranju ili otklanjanju važnosti slaviteljskoga sustava, sadržajne i obredne snage slavlja“, rekao je.
Govoreći o grijehu, biskup je istaknuo kako je on promašaj u osobnome odnosu te istaknuo razliku između više grijeha i jednog grijeha. „U Evanđelju po Ivanu (1, 29) čujemo riječi Ivana Krstitelja: ‚Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta!‘“, naglasio je mons. Šaško te nadodao kako je taj grijeh „odbijanje Božjega kraljevstva; povik, negodovanje: Bože, što ti imaš sa mnom? To je nepovjerenje u dobro svijeta, u evanđelje milosti.“

„U svemu tome opasnost je da se odrješenje ne vidi kao dar nego kao naknada i nagrada za priznanje grijeha. Tako Božje neuvjetovano milosrđe pada u drugi plan“, naglasio je biskup Šaško te nadodao da Božje milosrđe, njegova ljubav potiče kajanje, a ne obratno.

„Iskustvo grijeha ne bi trebalo postati popisom anomalija naše ljudskosti nego se ono tiče našega puta obraćenja, obnove kršćanskoga tkiva našega življenja“, istaknuo je mons. Ivan Šaško te pozvao svećenike da stavljaju naglasak na slavlje sakramenta pomirenja i u svoj pastoral uvode pokornička bogoslužja.

Na temelju uvodnih misli te izlaganja, razmatralo se i raspravljalo o ulozi svećenika poglavito kao sudca, a onda i liječnika u sakramentu pomirenja; o odnosu vjernika prema slavlju sakramenta kojemu pristupaju, kao i o praktičnim pitanjima glede mjesta, vremena i načina ispovijedi (potreba slavlja pokorničkih bogoslužja). U tome smislu razmišljalo se i o vremenu došašća koje kroz pastoralne aktivnosti naglašava važnost pokore, budnosti, ispovijedi i djela ljubavi – sve u službi rasta u vjeri.

Kao podlogu za razmišljanje i raspravu, svoja su zapažanja izrekli vlč. Marko Torbar o temi „Svećenik i pastoral u vremenu došašća“ te vlč. Dario Kral o tem „Svećenička duhovnost u svjetlu sakramenta pomirenja“. Mnoga pitanja o kojima se raspravljalo, kao i pitanje manjka osjećaja za grijeh potaknula su razmišljanje o tome kako ona nisu kamen spoticanja nego poticaj Crkvi i svećenicima na iskren odnos s Bogom.

Na kraju susreta mons. Dražen Kutleša je u svome izlaganju istaknuo glavnu ulogu svećenika – briga za spasenje duše vjernika. Na susretu je zaključeno da je žar za spašavanje duša moguće ostvariti samo s iskustvom duhovnoga života koje je potkrepljeno naukom Crkve, što svakoga usmjerava da Bogu i čovjeku pristupa onako kako je to naučavao i živio Isus Krist.

Susret je završio ručkom u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, čime se na poseban način istaknula blizina i zajedništvo svećenika međusobno, kao i s Nadbiskupom, kojemu su svećenici čestitali nedavno proslavljen imendan, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.