Na susretu su sudjelovali i riječki nadbiskup Mate Uzinić te predstojnica Katehetskog ureda Ksenija Rukavina Kovačević. U duhu sinodalnog zajedništva, s ciljem bolje povezanosti i nadopunjavanja vjeronauka u školi sa župnom katehezom, okupljeni sudionici promišljali su o temama: svjedočenja vjere u kontekstu tradicije i suvremenog života, (ne)povjerenja između svećenika, vjeroučitelja i drugih pastoralnih suradnika, nagrađivanja vjeroučitelja za katehetski rad u župi te uvođenja modela „Sunday school“ u župe.

Dekanatski susret započeo je molitvom Srednjeg časa koju je predvodio riječki nadbiskup, nakon čega je uslijedilo međusobno slušanje i razmjena iskustava o izazovima s kojima se svakodnevno susreću.

Na temu međusobnih odnosa, kao pozitivne komponente izdvojeni su: povjerenje, uvažavanje, lijepa suradnja i zahvalnost vjeroučiteljima u njihovom radu i pomoći župnicima. No, spomenuti su i problemi rada vjeroučitelja u više škola, a time i potreba njihove prisutnosti na više župa, što je fizički teško i gotovo nemoguće ostvariti. Govorili su i o nerazumijevanju u međusobnoj komunikaciji svećenika i vjernika laika te načinu i važnosti uključivanja vjeroučitelja u župnu zajednicu, pri čemu su istaknuli potrebu njegovanja osjećaja crkvenosti (sensus ecclesiae) koji doprinosi izgradnji zajedništva.

U nastavku susreta, sudionici su naglasili razliku između tradicije i tradicionalizma te uočili potrebu dubljeg međusobnog upoznavanja župnika i vjeroučitelja, u prvome redu na ljudskoj razini, a onda i kao vjernici i suradnici koji imaju različite službe, ali isto poslanje. Slijedom toga, zadržali su se na temi nagrađivanja i vrednovanja vjeroučitelja za njihov katehetski rad u župi, pri čemu se vodila rasprava između dva postulata: ‘Svaki je radnik vrijedan svoje plaće’ (usp. Lk 10,7) i ‘Besplatno primiste, besplatno dajte’ (Mt 10,8). Kao rezultat traženja sklada između spomenutih principa, u zaključku su, s jedne strane, istaknuli potrebu kontinuiranog nagrađivanja vjeroučitelja i drugih župnih suradnika za njihov rad i doprinos u župnim zajednicama, ovisno o financijskim mogućnostima i materijalnom stanju konkretne župe u kojoj djeluju. S druge strane, zaključili su da novčano davanje, kao znak priznanja, ne isključuje potrebu besplatnog služenja, pri čemu su naglasili važnost razvijanja općenite svijesti o volontarijatu kao obliku djelovanja pojedinca u Crkvi i društvu, u kojem on daruje svoje vrijeme i talente bez očekivanja materijalnog uzvrata.

U završnoj raspravi, sudionici su promišljali o pitanju uvođenja novog modela „Sunday school“ u župe te su se dotaknuli teme opstanka vjeronauka kao izbornog predmeta u školama pred novim ponudama i alternativama koje pristižu iz europske prakse.