Kako Crkva 25. siječnja slavi blagdan Obraćenja sv. Pavla, biskup Radoš je okupljenim volonterima u homiliji govorio o životu sv. Pavla te Božjim zahvatima u njegovu životu iz čega se daje zaključiti da je Božja ljubav ona koja mijenja te je biskup Radoš poželio okupljenima da upravo tu istinu ponesu s ovog slavlja dalje u život.

„Mi smo djelatnici Caritasa, djelatnici Božje ljubavi. Znamo da ne mijenja toliko ni riječ, ni naše propovijedanje glasno ili ma kakvo ono bilo, nego svjedočenje Božje ljubavi koja je moćna. Bit našega naviještanja evanđelja, pastoralnog djelovanja je Božja ljubav. Ljubav koja je konkretna, ljubav koja je djelotvorna. Ona može od neprijatelja učiniti prijatelja. Od progonitelja, navjestitelja. Od onoga koji je zadahnut mržnjom da bude zadahnut Božjim Duhom, zadahnut ljubavlju i da diše Božjom ljubavlju. Neka nam Gospodin dadne milost da i mi dišemo Božjom ljubavlju. Neka nas mijenja, a onda ako Bog hoće i na način na koji On hoće neka i po nama mijenja druge“, poručio je biskup Radoš.

Nakon mise susret voditelja i suradnika župnih Caritasa s područja Varaždinske biskupije nastavljen je u dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije.

Okupljene je pozdravio i susret molitvom započeo predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, poželjevši svima da se, osnaženi Božjom ljubavlju poput sv. Pavla, nikada ne umore činiti dobro. Okupljenima je zatim duhovni nagovor o temi „Bog je ljubav“, održao fra Ivan Miklenić, OFM, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu.

Poručio je kako kršćanin može izraziti temeljno životno opredjeljenje izrazom „Povjerovali smo Božjoj ljubavi“ te da biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac.

„Budući da je Bog prvo ljubio nas (usp. 1 Iv 4,10), ljubav sada nije samo ‘zapovijed’, već je odgovor na dar ljubavi kojom nam Bog dolazi ususret. U svijetu u kojem se uz Božje ime poneki put povezuje osveta ili čak dužnost da se mrzi i čini nasilje, ta je poruka vrlo aktualna i ima vrlo konkretno značenje. Papa Benedikt govori o ljubavi kojom nas Bog ispunja i koju moramo drugima prenositi i s njima dijeliti. Tko u dubini srca prihvaća ljubav Božju, ta ga ljubav preobražava. Kad je jedanput doživljena ljubav Božja, čovjek je živi kao poziv na koji treba odgovoriti“, istaknuo je fra Ivan.

Rekao je i kako nas iskustvo ljubavi doživljene u ljubavi Božjoj štiti od opasnosti povlačenja u sebe, osposobljuje za život za druge te da je odgovor na zapovijed ljubavi moguć samo iz iskustva da nas je Bog obdario tom ljubavlju.

„Ljubav koja se očituje u otajstvu križa, i obnavlja u slavljenju euharistije, bitna je kako bismo postali osobe sposobne ljubiti i darivati se, postajući tako sredstvo u Kristovim rukama. Samo tako možemo biti vjerodostojni navjestitelji njegove ljubavi“, poručio je između ostalog u nagovoru fra Ivan Miklenić.

Naglasio je i kako je Bog Ljubav koja je caritas. Iz toga proizlazi da Caritas prije svega treba brinuti za potreb(n)e ljubavi, a onda one potrebne „kruha i ruha“. Upravo zato su od iznimne važnosti župni caritasi, te da volonteri promatraju i upoznaju ljude koji ih okružuju. Najčešće one koji su u pravoj istinskoj potrebi treba pronaći, jer oni ne traže pomoć.

Svakako, potrebno je da svako djelovanje prvenstveno bude iz ljubavi Božje, stoga je fra Ivan nagovor zaključio molitvom sv. Majke Terezije „Nauči i mene ljubiti, Isuse“ te riječima koje se pripisuju sv. Franji Asiškom „Idite, propovijedajte Evanđelje, a ako ne možete nikako drugačije, koristite riječi“.

Uslijedila je predaja pismenih izvješća voditelja i suradnika župnih Caritasa koja, prema riječima biskupa Radoša i mons. Perčića, nisu bila namijenjena samopohvali, nego da se predaju Gospodinu kako bi im ruke bile oslobođene, spremne i slobodne i dalje činiti još više dobra.