Susret je započeo molitvom Srednjega časa, a nakon toga je nastavljen zajedničkim razmišljanjem i raspravom o izazovima s kojima se svećenici susreću u svome pozivu i službi koju vrše. Svećeništvo je prepoznato kao Božji dar koji sa sobom donosi mnoge lijepe, ali također uz to i zahtjevne trenutke.

U promišljanju o biti svećeništva i važnosti osobnoga odnosa s Bogom, predavanjem „Izazovi svećeničke samoće“ vlč. Đuliano Trdić potaknuo je prisutne da prihvate samoću kao priliku za obraćenje i duhovni rast. Govoreći o Isusovom javnom djelovanju Trdić je istaknuo kako se Isus prije važne odluke ili susreta s ljudima povlačio u samoću i molitvu pred Ocem nebeskim (usp. Mk 1,35). Samoća kao prostor i odvojeno vrijeme za susret sa samim sobom i s Bogom, pomoć je pojedincu da se preispita te u Bogu pronađe smisao i snagu za djelovanje.

Trenutak samoće, molitve i tišine pred Bogom najvažniji su u životu i djelovanju svakog svećenika, i to ga ne odvaja i ne odvodi u usamljenost, nego izgrađuje zajedništvo i priprema za služenje, o čemu svjedoči i sv. Terezija Avilska: „Iako je duša najdublje sjedinjena s Bogom u trenutku samoće, ona također osjeća ljubav prema zajedništvu s braćom i sestrama u vjeri, jer je ljubav Božja u nama temelj svakog zajedništva.“

Susret je zaključen molitvom i zajedničkim objedom.