U nagovoru je podsjetio kako se nalaze u biskupijskom svetištu Predragocjene Krvi Kristove te da je „teško ne osjetiti posebnost ovoga mjesta, strahopoštovanje, dubinu i intimnost koju nam Isus, Sin Božji, prolijevajući svoju Krv za nas, ne samo pokazuje nego i dariva. Što u tom daru prepoznajemo? Ponajprije ljubav, potom život ‘u izobilju’, milost otkupljenja i oproštenja grijeha i obnove vjernosti Onome koji nas ljubi bezgranično, jer nas sve želi okupiti za ‘stol nebesnika’. U tim otajstvima neizmjerne Božje ljubavi prema nama, uz svoga Sina, nazočna je i ponizna službenica (sluškinja, robinja) Božja. Kako u života svoga Sina, koji je naša Glava, tako i u životu Crkve i svakog pojedinog dionika mističnoga Tijela Kristova – Marija je nazočna, ona je poput koordinatnog sustava kršćanske vjere i života.“

Rekao je kako je Marija u Božji plan, Božje djelo spasenja pristupila bez nakane, bez nekih svojih skrivenih namjera, bez interesa, bez očekivanja, bez želje za dojmom, za hvalom, za popularnošću. „Zato se Mariji događaju velike stvari. To ‘bez nakane’ oslobađa ju grča, ona je slobodna, hrabra, ona čvrsto i postojano stoji na svojim nogama jer zna da joj Bog upravlja korake, da Bog sve pripravlja, sve čini dobro i na dobro čovjeku, poradi te stvarne oslonjenosti na Boga Marija živi u slobodi, ona prima i daruje, a da pritom ništa ne gubi“, istaknuo je preč. Košćak.

Naglasio je da je Blažena Djevica Marija osoba svete uznemirenosti, svete zbunjenosti koja se očituje u razgovoru između nje i anđela. „Pozvana je činiti ono što joj se ne sviđa, što joj je teško razumjeti. Ona to prihvaća i šuti. Nije rekla anđelu: ‘Ja ipak to ne bih, želim biti samo dobra domaćica, živjeti kao i ostale djevojke, moje prijateljice i susjede, ne želim se odvajati od svoje svagdašnjice’. Ne! Ona prihvaća i šuti, prihvaća križ i nosi“, istaknuo je.

„Danas ćemo iz Nazareta krenuti u ne tako daleku Kanu Galilejsku gdje je Marija slugama, zapravo svima nama kao testament, kao oporučnu riječ poručila: ‘Što god vam rekne, učinite!’“, nastavio je nagovor preč. Košćak.

„Prije svega valja reći kako Isus nigdje u Novom zavjetu Mariju ne oslovljava kao svoju majku. Ta je činjenica važna jer nam govori ponajprije o Isusu Kristu, o tome kako on shvaća sebe i svoje poslanje, a time nam omogućuje da shvatimo ulogu Blažene Djevice Marije.

Kako nas izvješćuje evanđelist Luka, Isus već kao dvanaestogodišnjak jasno naznačuje svoje poslanje koje dolazi od Oca, a ne od njegovih roditelja, a time ni od majke Marije (Lk 12, 48-50). Iz te epizode saznajemo kako Krist sebe shvaća: njegov istinski dom nije Marijin i Josipov dom, nego Očev dom! Isus pripada ponajprije Ocu, a ne ovozemaljskoj obitelji. Ista se misao može uvidjeti u Kani Galilejskoj, gdje Krist vrlo hladno odgovara Mariji: Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: ‘Vina nemaju’ Kaže joj Isus: ‘Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!’ Nato će njegova mati poslužiteljima: ‘Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,3-5). Isus poručuje da nije Marija ta koja određuje njegov čas, nego Otac. Norma njegova djelovanja nije čovjek, nisu njegovi roditelji, nego jedino i samo nebeski Otac“, pojasnio je.

„Kasnije Isus ipak čini čudo nakon što je, možemo to iščitati iz redaka, iz odnosa s Ocem, a ne od Marije, primio poticaj da je sad došao čas, čas da se čudom pretvaranja vode u vino najavi početak mesijanskoga vremena. Time se zapravo potvrđuje da je Marija bila u pravu, da je ona osoba koja je toliko uronjena u Boga da prima i otkriva drugima Božju nakanu spasenja s ljudima“, istaknuo je.

Preč. Košćak pojasnio je da se u tom distanciranom ophođenju prema vlastitoj majci i rodbini krije duboka duhovna poruka: Krist nas poučava da kršćanska vjera donosi uvijek prekid sa svijetom, a time i rodbinskim. „Zašto? Zato što je Isus Krist Bog, što se njegova poruka ne da izvesti iz struktura ovoga svijeta, iz spoznaje i iskustva ovoga svijeta. Da bi se spoznalo i iskusilo Isusa Krista, potrebna je vjera, a to znači prekid i odmak od svojih jasnih, uobičajenih spoznaja i iskustava, prihvaćanja u poslušnosti Bože objave“, pojasnio je.

„Kao što su sluge u Kani Galilejskoj poslušale Mariju, poslušajmo je i mi danas: ‘Što god vam rekne, učinite!’ Slijedimo Isusa u njegovoj vjernosti i posvemašnjoj povezanosti s Ocem čiju je volju vršio poradi nas, braće i sestara združenih u Crkvi, i našega spasenja“, zaključio je nagovor preč. Košćak.

Nakon nagovora uslijedila je molitva krunice koju su, između ostalih, predvodili mladi iz Župe. Misno slavlje predvodio je preč. Košćak u zajedništvu s vlč. Petrom Mlakarom, ludbreškim župnikom in solidum.

U homiliji se predvoditelj misnog slavlja, između ostaloga, osvrnuo na ulomak iz Ivanova evanđelja u kojem Isus učenicima poručuje: Ja sam put i istina i život.

„Toma je Isusa upitao: ‘Gospodine, kamo odlaziš mi ne znamo put.’ Postavio je to pitanje uime svih nas, on je naš glasnogovornik. Isus mu odgovara: Ja sam put i istina i život“, rekao je te podsjetio kako su se u početku kršćani nazivali – put. „Kršćani hodaju ovim svijetom putom, naviještaju Isusa – istinu na tom putu i po toj istini će živjeti, sada i u vječnosti“, pojasnio je.

„Pozvani smo otvoriti se Božjem djelovanju. Svaki dan možemo reći: ‘Bože, neka se vrši Tvoja volja, a ne moja’. Sv. Ivan od Križa kaže da se svoje volje moramo u potpunosti odreći: ‘Bože, riješi me moje volje kako bi se tvoja volja u meni nastanila.’

Neka ovo naše nedjeljno okupljanje oko Spasitelja bude ono što će dići kvalitetu našega života, da nakon mise budemo apostoli, misionari, na čijem licu i u čijem će životu drugi prepoznati da smo od Boga, da smo svaki dan u Božjoj blizini. Neka nas Gospodin učini svjedocima svoje ljubavi i neka se na našim licima sve više odražava lice Božje“, zaključio je homiliju preč. Košćak, koji je nakon mise predvodio i euharistijsko klanjanje.

Sljedeća duhovna obnova u Ludbregu, u ciklusu duhovnih obnova prve nedjelje u mjesecu, bit će 4. lipnja. Više informacija može se naći na službenoj župnoj Facebook stranici Svetište Predragocjene Krvi Kristove.