Rad sjednice otvorio je uvodnom molitvom i pozdravom gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Mons. Marinko Miličević je uime Povjerenstva za Biskupijsku sinodu predstavio dnevni red.

Na prethodnim sjednicama obrađeno je pet pitanja. Na četvrtoj sjednici 6. točku pitanja izložio je župnik Župe Sv. Jurja mučenika u Gračacu fra Ivan Šimunac. Budući da uz Gračac upravlja i župama Sv. Rok i Sv. Mihovil u Lovincu organizirao je dva susreta župnih pastoralnih vijeća ovih župa na temu „O dijalogu u Crkvi i društvu”, kako je predloženo u Dokumentima za Sinodu.

Složili su se svi s početnim polazištem ove točke, da dijalog iziskuje ustrajnost i strpljivost, ali isto tako omogućuje međusobno razumijevanje.

„Ovdje na ovim prostorima trebali bismo se okupljati na dijalog katolici i pravoslavci iza kojih su povijesni krvavi sukobi koji to sprječavaju. Ujedno postoji problem što druga strana ne želi otvoreno razgovarati. Ipak, pronašli smo mjesto gdje je dijalog moguć. On se provodi na radnim mjestima, kao i između roditelja djece koja pohađaju isti razred. Manjak u takvim susretima je nepoznavanje vjere i života po vjeri, npr. pravoslavci mnogi nisu kršteni, ali smatraju se pravoslavcima jer pravoslavlje izjednačuju sa srpstvom. Dijalog koče i određeni događaji u društvu koji se direktno ne tiču vjere, npr. izbori stvaraju podijeljene tabore. Dijalog s muslimanima priječi isključivost. Tu je i problem migranata. Promišljalo se i kako se promiče suradnja sa susjednim biskupijama, redovničkim zajednicama na našem području, udrugama, pokretima laika itd.? Složili smo se da bismo naglasak trebali staviti na naše vjernike u Crkvi koji se prvi međusobno dijele i zatvaraju jedni od drugih. Naša podijeljenost sprječava nas da budemo istinski svjedoci Radosne vijesti drugima i drukčijima. Razgovaralo se i o tome kako Crkva vodi dijalog i uči od drugih društvenih instanci; svijeta politike, ekonomije, kulture, civilnog društva, siromašnih…? Konstatirano je da politika utječe na nas – i na svećenike i na laike – i stvara među nama podjele. Zaključili smo našu živu raspravu – da Crkva u civilnom društvu treba pronalaziti prostore za svoje poruke. Vjernici ne mogu samo čekati da im ljudi dođu u crkvu, nego trebaju izaći među njih i biti s njima kad se bore za svoja prava“, rekao je fra Ivan.

O pitanjima pod točkom 7. „o dijalogu među kršćanima različitih vjeroispovijesti, ujedinjenih jednim krštenjem“ izvijestio je župnik Župe sv. Ane Plaški i Župe sv. Ivana Nepomuka Saborsko vlč. Goran Antunović. „Pokolj u Saborskom bio je ratni zločin koji su Srbi počinili nad Hrvatima i tu je teško govoriti o bilo kakvom dijalogu. Isto tako u Plaškom kamo su izbjegli Hrvati iz Banje Luke pred Srbima, što reći? Utješno je da naš narod ima vjeru i tu je njegova snaga. Na kraju pokušavam svesti ovu našu raspravu na sljedeći zaključak. Dok se čovjek ne sredi sam u sebi, u svojoj nutrini, neće moći uspostaviti mir s drugima. Samo osobe koje žive u Božjem svjetlu mogu izbjeći tamu. Učenik ne smije ići drugim putom nego onim kojim je Učitelj išao“, rekao je vlč. Antunović.