Nakon mise, fra Mario je održao nagovor te je predvodio klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Upozorio je kako živimo u vremenu u kojemu ne samo da želimo kreirati svijet po svom nahođenju, nego „želimo mijenjati i apsolute, a Bog je apsolutni“.

„Mi želimo iznova kreirati Boga, kao da mi Boga stvaramo. Zaboravljamo da je Bog tvorac svega, Alfa i Omega, sve drži i svime upravlja. Čovjek se toliko osilio da želi Boga po svojoj mjeri, a ne sebe uputiti tako da Bog bude njegova mjera i putokaz. Zato je vrlo važno govoriti o Isusu koji je izvoran. Ne o Isusu Kristu naših očekivanja, ne o Isusu naše mašte, ni o Isusu o kojem su samo drugi ispričali.

Jer Isus uvijek želi da ga mi osobno upoznamo. Zato kaže učenicima ‘Dođite i vidjet ćete gdje ja stanujem’. Za to se traži duhovni napor. Sve u duhovnosti je teško, ali je neizmjerno bogatstvo. Zato mi je želja da govorimo o autentičnom Isusu Kristu, a ne o našim fikcijama i doživljajima, nego o Bogu koji je uistinu vlasnik naših života“, poručio je fra Mario.

Podsjetivši kako se danas govori o hibridnim, medijskim, informacijskim, oružanim ratovima, istaknuo je „da je na sceni osnovni i glavni rat – rat protiv Boga i njegovog stvorenja, čovjeka. Danas čovjek smeta zato što je Božje, duhovno stvorenje. I sve se želi poduzeti da čovjek bude kao greška ovoga svijeta. I sada kad se govori o ekološkoj agendi, globalnom zatopljenju, pri čemu se sve svodi na to da je čovjek proizvođač ugljik-dioksida, pa treba eliminirati čovjeka. Zapravo se time udara i na Boga i na Božju stvar.

Zato i u našem vremenu ne smijemo dopustiti da čovjek postane problem. Čovjek je rješenje! Bog je stavio čovjeka u ovaj svijet da bude njegov suradnik, da bude sukreator svijeta. Podložio mu je zemlju, dao je na raspolaganje čovjeku. Na našoj je savjesti kako ćemo s time upravljati. Ili ćemo se toliko osiliti da mi želimo biti bogovi.

Danas čovjek kao da hoće reći: ‘Meni ne treba Bog. Ja sam bog. Ja sam moćan. Ja donosim odluke. Ja sam mjerilo’“, upozorio je fra Mario, rekavši da se  „raspadamo jer slušamo umotvorine ovoga svijeta, a prešućujemo Božji govor“.

„Ako mi kršćani i koji smo izravno u Crkvi u ovom svijetu nismo znak osporavan, onda s nama nešto ne funkcionira. Bojim se da se danas Crkva pokušava obraćati onima koji je ne žele čuti, a istodobno ne šalje poruku onima koji su širom otvorili svoje srce za Boga; naivno misleći da će kao pridobiti ove iz preljubničkog i grešnog naraštaja, a istodobno zaborave da gube svoje vlastito stado koje je došlo nahraniti svoju dušu“, upozorio je Knezović.

Poručio je da Isus nije slučajno govorio o grešnom i preljubničkom naraštaju.

„Ovaj svijet želi se pornografizirati. Blud više nije stid. Nevjernost je društvena činjenica koju olako prihvaćamo. Odvraćamo uho od onoga što je Bog i Božji sadržaj.

Zatiskujemo uši, kao što je sv. Stjepan govorio: ‘Zatisnuše uši svoje, jer nisu mogli podnijeti istinu.’

Danas nas jednostavno ugase, zabrane, prešute, izbace s društvene mreže. To je danas to zatiskivanje ušiju nad istinom koju želimo pružiti čovjeku, na koju imaš pravo – zato što je Bog vlasnik istine! Isus je sebe predstavio: ‘Ja sam istina!’ A mi tražimo istinu u dnevno političkim nadmetanjima i medijskim zabludama“, upozorio je fra Mario.

Podsjetio je da je Božji govor uvijek bio jasan. „Isus je zato govorio u prispodobama – u želji da nitko ne ode od njega, a da nije razumio, da nije ljudsko srce shvatilo, da mozak nije primio, da ne ideš kući s dvojbom.

I ako nama danas išta treba u Crkvi, jest to – bistrina nauka! Ne diplomatski govori u rukavicama gdje ćemo zaobilaziti nauk Katoličke Crkve, u želji da se možda svidimo kome? Grešniku.

Proroci su stalno ponavljali: Odlučite se, ne možete biti na obje strane. Je li Jahve vaš Bog, želite li ga slijediti? Koga vi želite slijediti?

Ne možete biti na dvije strane. A mi to uporno hoćemo – biti društveno korektni, a Krista zanemarimo. Moramo se odlučivati“, poručio je fra Mario. Rekao je da se u svakom vremenu čovjek mora opredijeliti na čijoj je strani, tko je njegov Bog.

„Postali smo tvrda srca, bešćutni. Jer slušamo Baalove svećenike ovoga svijeta, a s njih 450 prorok Ilija se obračunao. Pojavili su se kao vračari, gatari, idolopoklonici. Takvi u našem vremenu navečer zauzmu medijske frekvencije na privatnim komercijalnim televizijama.

I mi hoćemo da nam bude bolje? S tim programom isključio si Božju mogućnost da intervenira u tvom životu. Pa se kasnije čudimo kako se nešto dogodilo, a ne gledamo gdje su uzroci tome.

Liječi svoju misao, srce, svoju naviku. Moramo postati Božji borci! Moramo biti proroci Božji i ustati protiv Baalovih svećenika svojom molitvom, vjerom, ako treba i klečati po trgovima. Neka nas izruguju.

Što se sve događa na hrvatskim trgovima, a u medijima se samo izruguje molitva. A nikome ne smeta što se na javnim mjestima noću drogiraju, bludniče, piju. O tome nema natpisa.

Ali, kad se događa sveto na hrvatskom trgu, kada muškarci prigibaju svoja koljena pred živim Bogom, to smeta. Smeta sveto! Smeta Bog!

Zato što je taj kojem to smeta zaposjeo duše preko bluda, moralnog oskvrnuća. Pa smeta sve što je dobro, moralno, duhovno. Jer su zatrovani sjemenom sijača  ovoga svijeta, a ne Božjim sjemenom“, upozorio je fra Mario. Potaknuo je prisutne da propituju kamo vode poganske navike koje istjeruju Boga.

„Čuvajte se scenarija bludnosti. Danas su ljudi ucijenjeni preko bludnosti.

Često smo čuli, čujemo i čut ćemo: otkud nekome pravo kao da bdije nad tuđom posteljom? Što se nauk Crkve ima miješati u našu intimu, u naš spolni život? To se pomalo nameće, da se nitko ne smije miješati u tu stvarnost“, upozorio je propovjednik. To vodi tome da ni roditelji više vlastitom djetetu ne mogu ništa reći o životu u čistoći i vjernosti u braku „jer će nas udariti floskulom, što se miješaš u moju postelju. To je moja stvar“, dodao je.

Posljedice takvog stava pojasnio je u kontekstu pročitanog starozavjetnog prvog čitanja na misi koje je govorilo o Davidu, Bat Šebi i Juriji Hetitu i pokazalo kako je David posrnuo.

„Moramo se ‘miješati’, jer odatle počinju mnoga zla koja se događaju na osobnim razinama pojedinaca, a onda i na globalnim, društvenim razinama.

Podvala je misliti da svatko može živjeti kako hoće, u nemoralu, bludu, razvratu, a da nitko neće osjećati posljedice toga, da je to njihova stvar. To nam je Sotona podvalio.

Gdje je počelo zlo Davida, i to Božjeg izabranika? Bog je Davida izabrao! Bilo je puno braće, a on je bio kod stoke, najmanji, najneugledniji. I na njega je pala Božja ruka izbora. A kasnije vidimo što je Davida odvelo u sunovrat, u osobnu i društvenu propast – bludnost!

Počelo je sve, ne s činom, nego s požudom očiju. Ugledao je ženu u njenom intimnom trenutku i poželio je.

Do čega je sve kasnije dovela požuda očiju, požuda tijela? David je uzeo ženu od Urije Hetita na svoj dvor, a ljudi nisu znali što se u međuvremenu događalo.

Tko bi se usudio kao vladar uzeti udovicu svoga poginulog vojskovođe na svoj dvor? Rekli su, to je pravi vladar. Oni misle da je uzeo udovicu, a zapravo je uzeo svoju priležnicu s kojom je prekršio bračnu vjernost.

U međuvremenu, dao je ubiti njenog muža Uriju Hetita kako bi ona postala udovica. Koje zlo?

Sve je počelo od stvari o kojoj se danas ne smije pričati. Od požude očiju, požude tijela. U posteljama ljude se može ucjenjivati, nagovarati, može se izgubiti svijest što se zapravo događa“, upozorio je fra Mario. Poručio je da „moramo znati gdje su klice, gdje je sjeme našeg problema, tvog ili mog sunovrata, pada“.

Evanđelje govori o malom zrnu koje je kasnije kadro toliko izrasti da se pod njegovim granama ljudi mogu skriti.

„Mi se često skoncentriramo na posljedice, a ne na uzroke, zato što smo slabići“, poručio je propovjednik. Ljudi teško govore o uzrocima. Žale se kako je njima osobno teško i optužuju drugoga, a ne vide svoj osobni doprinos nekoj lošoj situaciji u svom životu.

„Individualistički svijet nas uči da nema mjesta za Božje mjere, nego za ljudsku misao. Mi mislimo, to je moj život. Nije to samo tvoj život. Jer mi moramo  nekome položiti račun o svome životu; ne samo drugima, nego prije svega Bogu. Svatko od nas za sebe će ponuditi račun Bogu, o svom dobru ili zlu.

Nemojte biti ovce ovoga svijeta, nego budite u Isusovom ovčinjaku. To je nešto drugo, gdje se Isus brine za svoje stado. Ali ovaj svijet vas želi pretvoriti u ovce, gdje će strići vunu s vašeg truda i vaše žrtve“, rekao je fra Mario.

Upozorio je kako „mi danas nemamo snage barem reći: ‘Gospode, zavedeni smo bili. Zavedoše nas i dadosmo se zavesti.’ Nego i dalje pričamo kao da smo bili trezveni, pametni i dobri. A posijali su strah. No, Bog je uvijek protiv straha. On kaže: ‘Mir, ne bojte se, stado malo. Neću vas ostaviti siročad. Ljubim te, drago dijete. Ne brini se.’

Kad vidiš Božji narativ i narativ ovoga svijeta na koji smo pristali, jasno je da je ovo drugo đavolsko.

Ali, nama se lakše prikloniti bogovima i Baalovima, nego biti prorok. Lakše je. Ali Isus nije izabrao lakši put, nego najteži!

Isus Krist je izabrao najteži mogući put kako da spasi tvoju i moju grešnu dušu. Isus nije htio nijednu privilegiju, nijedno izostajanje na putu patnje. Dapače, svaka kapljica Isusove krvi prala je naše sramote. I danas pere naše sramote.

Možemo biti probuđeni tek u Duhu Svetom koji nam daje istinu, uvodi nas u istinu i postaje naš branitelj“, poručio je fra Mario.

Rekao je da čovjeku nije teško govoriti u skladu s Isusovim i naukom Crkve kada otvori svoje srce i um Isusu i duhu Božjem, Duhu Svetom.

„Ni ja nisam osjećao da mi je teško, jer sam imao Duha branitelja i tješitelja. Nemam se ja što tu junačiti. Duše sveti, ti prosvjetljuj, brani i vodi, ako je to tvoja volja, želja, istina – čega se ja bojim?

Strah će biti kad mi pokušavamo svojim alatima, svojim sredstvima preuzeti dominaciju. Ali, ako činiš Božju stvar i prepustiš se u Božje ruke, ako si spreman biti izrugan od toga svijeta, onda je to slava Božja“, ohrabrio je fra Mario Knezović.

U zahvalnosti za dolazak fra Marija, župnik Ploča don Damir Šehić je rekao: „Crkva uvijek ima svoje poslanje preko svećenika i onih koji rade s ljudima izraziti misao koja će biti suverena, autentična, koja će biti istinita.

Svaka duhovna obnova, svaki nagovor, svaki govor koji izlazi iz prostora Crkve mora biti nedvosmislen, vrlo jasan, jer iza njega stoji upravo autoritet Isusa Krista.

Isus nije onaj koji rasipa, kako bi to neki htjeli artikulirati. Nego, Isus je istina, on uvijek daje jasnoću i okuplja. Svi smo mi potrebni istine, Kristove, jer Kristova istina liječi“, istaknuo je don Damir. Podsjetio je na Isusove riječi koje je često govorio u susretu s ljudima kojima je opraštao grijehe i olakšavao život: „Idi i ne griješi više.“

„Dakle, taj poziv na obraćenje je sudbonosan svakom grešniku i lijek koji nam se daje, trajni melem koji nam se pruža. Svaka duhovna obnova predstavlja raširene Kristove ruke, priliku za pomirenje s Gospodinom, priliku za čuti Božju riječ i poticaj je da živimo autentičnije u skladu s navještajem Isusa Krista o istini našeg bića i naše stvorenosti koja čovjeka oslobađa“, poručio je don Damir.