Održana korizmena duhovna obnova za redovnice i redovnike Grada Zagreba
Foto: Hrvatska redovnička konferencija // Duhovna obnova za redovnice i redovnike Grada Zagreba
Zagreb (IKA)
U organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije u nedjelju 3. travnja održana je korizmena obnova za redovnice Grada Zagreba, priopćeno je iz tajništva Hrvatske redovničke konferencije.
Redovnice raznih družbi koje djeluju u Zagrebu i okolici odazvale su se obnovi u velikom broju, te ispunile župnu crkvu Sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu. Nakon uvodnog pozdrava članice Povjerenstva s. Zdravke Leutar, ASC, prisutne redovnice su zajedno izmolile Večernje hvale.
Nagovor na temu „Križ“ s naglaskom na štovanje dragocjenog i životvornog Križa u bizantskoj tradiciji održao je o. Srećko Rimac, OCD. U uvodnom dijelu, o. Rimac progovorio je o postu prema velikom istočnom učitelju Crkve sv. Efremu Sirskom te o životvornom Križu Gospodnjem, kako ga se štuje u bizantskom obredu. Obično se smatra da je post samo ograničavanje ili odricanje od određene hrane. No, kršćanski post zahtjeva i uzdržavanje svih osjetila čovjeka, njihovo ovladavanje i njihovu pravilnu upotrebu, jer grijeh kroz osjetila prodire u čovjekovu dušu i njome počinje vladati, rekao je o. Rimac, te ukazao na detaljan opis sv. Efrema Sirskog u čemu bi se trebao sastojati post.
On započinje s uzdržavanjem jezika. „I nama redovnicima i redovnicama se može dogoditi da se osjećamo kompetentnim za sve i može nam se dogoditi da s lakoćom prosuđujemo sve i svakoga – bez da uopće obraćamo pažnju na to. Možemo uopće ne misliti na to kako to djeluje na druge koji to slušaju, kao i na one o kojima govorimo. A s nepažnjom na jezik su povezani najteži grijesi u odnosu na bližnje: govorenje loše o drugima, klevetanje, uvrede… Jezik je prvi koji dovodi do laži, do lukavosti i jezikom možemo nanijeti veliko zlo drugima…. Neophodno je da se čovjek vježba neprestano da ne dopusti da mu iz usta ne izlazi zla riječ“, posvijestio je o. Rimac.
Nadalje, sv. Efrem govori o uzdržavanju ušiju. U tom vidu, o. Rimac je naglasio, kako je potrebno biti vrlo pažljiv što ulazi u našu dušu preko naših ušiju te je „potrebno izbjegavati slušati riječi koje nas navode na gnjev, zavist, razdvajanje, osuđivanje. Potrebno je izbjegavati ljude koji loše govore o drugima, koji vječno negoduju i ni s čime nisu zadovoljni, tuže se na svakoga i u svima i u svemu vide samo loše“. Sv. Efrem preporuča i uzdržavanje očiju, jer vladati vlastitim pogledom znači „da svoje oči upravljamo prema lijepom, harmoničnom i da izbjegavamo poročno“.
Također, sv. Efrem nam obraća pažnju na gnjev i poziva nas da se uzdržavamo od razdražljivosti i da stremimo mirnoći. U tom vidu je o. Rimac podsjetio kako sv. Ivan Zlatousti napominje čovjeku koji posti da prije svega „obuzdava svoj gnjev, da se nauči blagosti, da živi u miru i ljubavi s bližnjima”. Po sv. Efremu nije ništa manje štetna i težnja za slavom: da se čovjek domogne slave, da postane poznat, da nadiđe druge, da ga se hvali. U nastavku se o. Rimac kratko osvrnuo na karakteristike Velikoposnog Bogoslužja, tj. ulozi tijela u molitvi.
Govoreći o čašćenju dragocjenog i životvornog Križa u bizantskom obredu, pojasnio je kako se on u Liturgijskoj godini časti tri puta: na blagdan Uzvišenja Sv. Križa, 14. rujna, na Treću korizmenu nedjelju, te na Veliki Petak. Duboku spoznaju o otajstvu Križa Krist je udijelio onima koji su ga najviše ljubili, onima koji su njegovi veliki prijatelji, a to su sveci i mistici, naglasio je o. Rimac, te spomenuo neke svece poput sv. Anđele Folinjske sv. Franje, sv. Brigite Švedske i sv. Faustine Kovalske. Podsjetio je kako je duboku spoznaju otajstva svoga Križa Krist objavio i nekim svecima karmelskoga reda, npr. bl. Ani od sv. Bartolomeja, bliskoj suradnici i liječnici sv. Terezije Avilske, te je to potkrijepio i blaženičinim riječima. Nakon nagovora, redovnice su imale priliku za sakrament ispovijedi.