Istina je prava novost.

Slavljena misa zadušnica za prof. Bajsića povodom spomena 100. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti

Obilježavanje spomena 100. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti teologa, filozofa i svećenika Vjekoslava Bajsića započelo je misom zadušnicom koju je u srijedu 16. listopada u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u Lepoglavi predslavio varaždinski biskup Bože Radoš.

Suslavili su umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak te dvadesetak svećenika iz Zagrebačke nadbiskupije i Varaždinske biskupije, među kojima i profesori s Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Uvodeći u misno slavlje, biskup Radoš je podsjetio kako se „u ovoj misi sa zahvalnošću sjećamo profesora Vjekoslava Bajsića te molimo za njega u crkvi u koju je i sam navraćao, odakle su potekli njegovi roditelji“, te kako je Varaždinska biskupija domaćin obilježavanja njegovih obljetnica jer je i sam Vjekoslav Bajsić svoje djetinjstvo proživio na području biskupije, u gradu Čakovcu.

U homiliji je biskup Radoš potaknut činjenicom da je lepoglavska župna crkva posvećena Mariji rekao da je „Marija ona koja sluša riječ Božju, ona koja obnavlja komunikaciju i odnos s Bogom, koja kao nova Eva daje novu priliku čovječanstvu“ te je podsjetio kako „od prvog grijeha pa sve do danas čovjek svoju krivnju prebacuje na drugoga, a put oslobođenja je da Bogu predamo svoj grijeh, da pred njim budemo raskajani kako bi nas mogao spasiti“.

Spominjući se nadalje 19. listopada 1946. godine, kada je nevino osuđeni blaženi Alojzije Stepinac došao na odsluženje zatvorske kazne u lepoglavsku kaznionicu, biskup je rekao da je „čovjek uvijek imao potrebu uzdizati se iznad drugih i suditi drugoga“. O tome je govorio i naviješteni evanđeoski odlomak, kazao je biskup i dodao da je „Isus bio velikodušan prema svima, praštao je velikim grešnicima koji su dotrčali na njegov put, pokazivao toliku i takvu ljubav prema svima da i nas danas ostavlja u čudu i ponekad teško prihvaćamo Isusovu ljubav prema drugima“.

„Isus u evanđelju proziva licemjerje farizeja i zakonoznanaca čija su srca daleko od Boga dok se naizvan prikazuju pobožnima, elitnim vjernicima, duhovnim autoritetima“, nastavio je tumačiti biskup Radoš izrazivši potrebu preispitivanja svakog vjernika, a napose svećenika i biskupa, da se ogleda u Isusovu ogledalu, kako bi vidio ne odnosi li se Isusov ‘jao’ i na njih same. Rekao je da je važno uočiti da Isus ne ostaje na ‘jao’ jer „onaj tko prizna, tko vidi, tko osjeti, tko kaže svoj ‘jao’ pred Gospodinom, spreman je za blaženstvo, spreman je čuti ‘blago tebi’“.

Prisjećajući se potom teških društvenih okolnosti u kojima je djelovao Vjekoslav Bajsić, biskup Radoš je kazao da vjeruje da je Bajsić čuo onaj ‘jao’ svetoga Pavla: „Jao meni ako Evanđelje ne naviještam“ te hrabro naviještao Evanđelje u svom vremenu. „Gospodin se služi u svakom vremenu s ljudima kojima kaže kroz usta i dušu svetoga Pavla ‘jao tebi, jao meni ako u sadašnjem vremenu ne naviještam evanđelje’. Ono što smijemo kazati, Bajsić je naviještao Evanđelje u svome vremenu, u onom vremenu u kojem je živio i vjerujemo da je ispunio svoje poslanje“, kazao je na kraju homilije biskup Radoš.

Obilježavanje 100. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti Vjekoslava Bajsića nastavljeno je u Varaždinu okruglim stolom u dvorani Centra za mlade Varaždinske biskupije na kojem su govorili prof. dr. Stjepan Kušar, prof. dr. Mario Essert i mons. Josip Mrzljak.