Marijin put je jedinstvena pobožnost koju Klenovnik čuva već stoljećima. Na Marijinom putu se, naime, ne razmatraju postaje Isusovog križnog puta, nego 15 otajstava ružarija, odnosno otajstva radosne, žalosne i slavne Gospine krunice. Uz razmatranja, molitvu i pjesmu, hodočasnici pješače do cilja, uzbrdo, nešto više od 4 kilometra.

Na Marijinom putu okupljaju se hodočasnici iz klenovničkog kraja i okolnih župa te iz susjednih dekanata, kao  brojni Varaždinci. Ovogodišnji Marijin put predvodio je generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, dok su razmatranja postaja čitali i pojedine desetice predmolili prisutni svećenici, časne sestre te vjernici laici.

Dana 31. listopada inače se slavi spomendan sv. Volfganga.

Po završetku pobožnosti, u njemu posvećenoj kapelici, varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je slavlje mise. Susalvili su mons. Perčić, domaći klenovnički župnik vlč. Josip Jagarčec, donjovoćanski župnik vlč. Josip Drvoderić, župnikom Župe sv. Vida u Varaždinu fra Mirko Kemiveš, OFM Cap., domaći sin župnik u Kotoribi vlč. Ivan Kljunić te biskupov tajnik vlč. Marko Domiter.

Prije početka mise vlč. Jagarčec izrazio je osobitu radost što je biskup Radoš po prvi put pohodio župu u Klenovniku te predslavio misu.

Marija je bila put po kojem je Bog došao u naš život, među nas ljude

Uvodeći u slavlje i pokajnički čin, biskup Radoš posvijestio je hodočasnicima da su išli Marijinim putem te izrazio vjeru da je svatko u svojim mislima i svome srcu najprije zahvalio Bogu što je pronašao put da dođe do čovjeka.

„Marija je bila put po kojem je Bog došao u naš život, među nas ljude. Ali ovaj put kojim Bog ide među nas, može biti i put povratka Njemu. Marija je siguran put do Krista. Zamolimo ga da naš put bude put prema Očevoj kući, put s Mrijom, put prema Kristu. Svi naši putevi koji nisu bili u skladu s tim putem neka Gospodin odbaci i neka nas usmjeri zajedno s Marijom na Kristov put“, poručio je na početku biskup Radoš.

Bog tražio nove putove do ljudi kada je čovjek zaustavio put prema Bogu

U homiliji je otac biskup pak podsjetio da je posljednji dan Marijinog mjeseca listopada, tijekom kojega je cijela Crkva išla zajedno s Marijom, posvješćujući si kroz listopadske pobožnosti i molitvu krunice da je Bog po Mariji sišao među ljude.

„Da, kad se približimo Mariji, tada se približavamo Kristu. Vi ste danas na ovaj posljednji dan sve to htjeli staviti u jedno. Objediniti, skupiti cijeli ovaj mjesec i još jedanput ispovjediti vjerom, riječima, hodom da je Bog među nama, da je Bog došao po Mariji i da je Marijin put Kristov put“, rekao je mons. Radoš.

Pojasnio je da se to dogodilo tako što je Bog tražio nove putove do ljudi kada je čovjek zaustavio put prema Bogu. Bog je tražio otvoren put, otvorena vrata, što je i pronašao u Blaženoj Djevici Mariji.

„Prošao je kroz njezin život, kroz njezinu utrobu. Tu je napravio sebi put. I od toga časa, put Isusov koji vodi po Marijinoj nutrini, postaje i Marijin put. On ide dalje, a ona ide zajedno s Njim. Hodi i želi biti s Njim, ali želi biti i sa svima nama: vjernicima, djecom Božjom“, naglasio je varaždinski biskup.

Misna čitanja usmjeravala su na Božju zapovijed ljubavi, ali i slušanja Boga. Da čovjek sluša Boga, to je ono temeljno što Bog traži od čovjeka, a prvi i temeljni i najveći grijeh jest što je čovjek zaboravio slušati Boga. A, ukoliko Ga ne čuje, čovjek niti može ispovijediti svoju vjeru, niti uspostaviti kontakt s Bogom.

Bog želi svoju riječ urezati u našu dušu, u naše srce

Blažena Djevica Marija, pobožna Židovka, svakodnevno je i nekoliko puta molila upravo tu molitvu iz Ponovljenog zakona Slušaj Izraele (Sh’ma Israel), koju pobožni Židovi do današnjeg dana mole. Marija, je (po)slušala – imala je otvoreno uho, otvoreno srce. „Ona želi, može, hoće čuti riječ Božju“, istaknuo je mons. Radoš. Dodao je da „Bog ne želi staviti svoju riječ pred nas. Bog želi svoju riječ urezati u našu dušu, u naše srce. Marija dopušta da se Bog potpiše u njezinu srcu. Da, riječ koju urezuje, bude Riječ (pisana velikim slovom), da postane tijelom, da postane Sin, da postane Bog među nama. Da trajno odjekuje u ljudskom srcu, Božja Riječ, Bog koji se spustio među nas.“

Pojasnio je nadalje da, dok se moli molitva krunice, približava se onoj koja u svome srcu ima poseban album. Poput svake majke koja ima album za svoju djecu onaj vidljivi, ali i nevidljivi – srce roditelja, majke, u kojem se čuvaju stvarni događaji i gdje je zabilježeno ono neprolazno. I Marija je sve te događaje pohranjivala u svome srcu „da nama vjernicima, dok smo još djeca, može pokazati slike iz Isusova života, da se možemo Njemu približiti, da se On može približiti nama“, rekao je slikovito otac biskup. Dodao je da se moleći krunicu, zajedno s Marijom listaju slike Isusova života, a u svakoj toj slici prisutan je svatko od vjernika. Upravo je zbog toga Isus i došao, da u svaku svoju sliku stavi i vjernike, jer je to slika i njihova života.

Boga slušati i ljubiti

Biskup Radoš dotaknuo se i izvještaja iz Evanđelja te je protumačio Isusovu zapovijed ljubavi i važnosti slušanja Boga. Boga treba slušati jer govori uvijek osobno i svoju riječ želi urezati u čovječe srce. I ljubiti (Boga) svim umom svojim, svom dušom svojom, svim srcem svojim, svom snagom svojom, svime što jest. To je temelj i logika svih zapovijedi. S tim programom života i Isus je bio na putu prema Jeruzalemu, mjestu gdje će dati slavu Ocu i pokazati ljudima da ih beskrajno ljubi.

Na kraju homilije biskup Radoš poručio je da je Marija put po kojem vjernici hode da bi pronašli Kristov put te da, idući s njom, idu sigurnim Kristovim putem.

„Neka nam Gospodin danas dadne milost da hodeći s njom Kristovim putem, kad se zaustavljamo s Njim postavljamo ključna pitanja. Da imamo uho koje će čuti, srce u kojem će se urezati ova riječ, Isusova riječ. Urezati tako da će donositi ploda u našem životu. Da ćemo Boga ljubiti i svojim razumom, i svojim srcem, i dušom, i snagom, onim što jesmo – svakim činom svoga života. Neka nam Gospodin to udijeli po zagovoru Blažene Djevice Marije“, zaključio je mons. Radoš.

Marijin put u emisiji Vjera i nada

Pobožnost Marijina puta potječe iz 17. stoljeća, kada je bio važan hodočasnički događaj. Uslijed raznih povijesnih zbivanja, tradicija je prekinuta, a ponovno je oživljena 2008. godine kada je krenula i obnova 15 postaja Marijina puta od Klenovnika do kapelice sv. Volfganga u Vukovoju, najjužnijoj u Europi. Obnova je trajala do 2015. a  postaje su obnovili župljani Župe Presvetoga Trojstva u Klenovniku zajedno s  tadašnjim varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom.

O Marijinom putu više se može pogledati u emisiji Vjera i nada Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.