Tema konferencije bila je „Dijalog kultura u Europi – Doprinos katoličkog vjeronauka u školi“. Sudjelovalo je 45 sudionika iz sljedećih europskih zemalja: Poljske, Austrije, Njemačke, Hrvatske, Slovačke, Španjolske, Belgije, Rumunjske te online iz Italije i Ukrajine. Skup se odvijao na njemačkom, engleskom, poljskom, španjolskom i talijanskom jeziku.

Hrvatske predstavnice bile su: članica udruženja i profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Ana Thea Filipović i doktorandica na istom Fakultetu Marija Jurišić. Ovogodišnje sudjelovanje na Forumu dio je aktivnosti projekta „Doprinos religijskog obrazovanja suživotu u multikulturalnom društvu“ te su na skupu ujedno sudjelovale kao članice projektnog tima.

Trodnevna konferencija sastojala se od dva glavna predavanja vanjskih stručnjaka, zatim izlaganja članova i sudionika Foruma o aktualnim temama i projektima iz pojedinih zemalja u odnosu na interkulturalni dijalog i religijsko obrazovanje te rasprava i rada u skupinama. Dr. sc. Michael Kuhn, viši savjetnik pri Komisiji Biskupskih konferencija Europske unije (COMECE) otvorio je skup temom „Dijalog religija i kultura – uvid u stanje u Europi“ gdje je na konkretnim primjerima pokazao kako se živi dijalog kultura u pojedinim dijelovima Belgije, kao i primjere gdje je dijalog izostao. Istaknuo je značenje socioekonomskih i etničkih razlika, uz one kulturne i religijske. Također je ukazao na to da je često plodonosniji dijalog prakse koji potakne i unaprijedi razvoj dijaloga na teorijskoj razini. Za uspješan dijalog u praksi potreban je i doprinos obrazovanja koje je potrebno usmjeriti na odgoj stavova i vrijednosti. Drugo predavanje održao je ravnatelj Studijskog centra za katoličke škole u Italiji prof. dr. sc. Sergio Cicatelli o temi „Odgoj i obrazovanje za kulturu dijaloga u katoličkom vjeronauku“ gdje je na primjeru talijanskog konfesionalnog modela religijskog obrazovanja govorio o njegovoj nužnoj otvorenosti i mogućnostima odgoja za međureligijski dijalog unutar tog konfesionalnog modela.

Mreža interkulturalnih iskustava razvila se na temelju individualnih izlaganja i grupnog rada u kojima su sudionici mogli dobiti uvid u stanje i razumijevanje interkulturalnog dijaloga u pojedinim europskim zemljama na teorijskoj i praktičnoj razini.

Teme koji su izložili pojedini sudionici bile su:

• Međureligijski dijalog u školi u napetosti različitih obzorja (G. Birk)
• Kulturna pedagogija u apostolskoj pobudnici Gaudete et exsultate pape Franje (M. Borda)
• Kršćanska etika u multikulturalnom svijetu Ukrajine. Iskustva i perspektive (K. Bushtyn)
• Međukulturni dijalog i duhovnost zajedništva i susreta. Vodeći kriteriji za obnovu izobrazbe vjeroučitelja prema Veritatis gaudium (A. T. Filipović)
• Platforma djelovanja Laudato si’ – Briga za zajednički dom (J. Hisch)
• Crkvena pedagoška visoka škola Wien/Krems. Življena vizija visoke škole u ekumenskom pokroviteljstvu i međureligijskoj suradnji (S. Inou)
• Međukulturni i međureligijski dijalog u novom kurikulumu katoličkog vjeronauka u Republici Hrvatskoj (M. Jurišić – B. V. Mandarić)
• Vjeronauk u Poljskoj u pluralističkoj i složenoj situaciji (R. Mazur)
• Dijalog kultura u Slovačkoj i vjeronauk u školi (T. Reimer)
• Etika – obvezni predmet u austrijskim školama od 2021./2022. godine (S. Sampt)
• Tražiti putove dijaloga među kulturama u školi – „LO Stop“ ŚREM (J. Skotarczak)
• U dijalogu konfesija: Dijaloško-konfesionalni vjeronauk. Zajednički projekt pet kršćanskih Crkava u školskom vjeronauku u bečkoj nadbiskupiji (P. Weinstich)
• Odgoj mladih za dijalog u vremenima kulturne i religijske preobrazbe (M. S. Wierzbicki)
• Socijalni odgojni projekti „socioMovens“ kao primjer novih pedagoških i evangelizacijskih modela (G. Zbiorczyk)

Završni dokument XX. Međunarodne konferencije Europskog foruma za vjeronauk u školi

„U Europi je nužno promicati dijalog kultura zbog različitih povijesnih, geopolitičkih, vjerskih, sociokulturnih i obrazovno političkih iskustava pojedinih zemalja.

S obzirom na ciljeve vjeronauka u školi, dijalog kultura, ako se ispravno razumije i provodi, konkretan je doprinos cjelovitom razvoju učenika.

Važan aspekt dijaloga kultura u školskom vjeronauku je isticanje dijaloškog i dinamičnog karaktera religija, kojim se podupire razvoj učenika. Povezanost s vlastitom Crkvom/vjerskom zajednicom zahtijeva i unutarnju kulturu dijaloga.

Istinski dijalog kultura u kojemu sudjeluju i religije pretpostavlja da svaka religija čuva svoj identitet dok istodobno ostaje otvorena prema drugim religijama i uvjerenjima. Izlaženje ususret važna je komponenta dijaloga.

Odgoj za dijalog važna je zadaća vjeronauka, koju treba provoditi na svim razinama školskog obrazovanja.

U konačnici, učenike treba podržati da razviju sposobnost dijalog kao izraz poštovanja i priznavanja vrijednosti druge osobe.

Svi uključeni u obrazovni proces dužni su kontinuirano razvijati svoje vještine u ovom području i aktivno sudjelovati u dijalogu. Razvijanje dijaloškog stava treba uključiti učitelje, učenike i njihove roditelje.

Izobrazba treba povezivati elemente teorije i prakse. U tu svrhu treba osigurati cjelovito usklađivanje kognitivne, emocionalne, komunikacijske i duhovne razine.

Konfesionalni model vjeronauka čini se učinkovitim sredstvom promicanja međukulturnog dijaloga. Međutim, važno je također priznavati modele suradnje s drugim kršćanskim konfesijama i drugima religijama kao jedan od novih puteva u budućnost.

Iskustvo promjena koje izaziva sekularizacija izazov je i u području vjeronauka. Potrebno je uočavati temeljnu čežnju i osjetljivost za religiozna pitanja i poticati njezin razvoj.“