Voditelj duhovnih vježbi bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu izv. prof. dr. fra Šimun Bilokapić.

U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, duhovne vježbe započele su zajedničkom večerom, nakon koje je fra Šimun okupljenim vjeroučiteljima predstavio program rada i raspored po danima. U uvodu naglasio je sljedeće: „Isus poziva svoje učenike ‘Pođite sa mnom na samotno mjesto i malo se odmorite!’. Ovdje gdje jesmo ne možemo načiniti pustinju, ali možemo imati pustinjsko vrijeme kako bismo prepoznali vapaj naše duše i umor našeg tijela. Moramo znati razlikovati važno od hitnog jer ukoliko to ne znamo nećemo se moći kvalitetno pripremati za životne nedaće“, kazao je. Potaknuo je nazočne na ispovijed i pozvao na „detoksikaciju duše“, a objasnio je da to znači „osvježiti dušu, osnažiti srce, pronaći mir u sebi, dopustiti Gospodinu da nas susretne! Potrebno je promišljati o življenju vlastite duhovnosti, ići u susret Gospodinu, lice okrenuti prema nebu, srce otvoriti za bližnjega. Susret s Isusom uvijek mijenja čovjeka na bolje“.

Subotnje jutro počelo je zajedničkom molitvom krunice u samostanskoj kapelici. Ustrajnost u molitvi daje radost životu i ohrabrenje za mnoge životne odluke. Biti vjeroučitelj poziv je i poslanje, imati milo i molitveno srce, razmišljati i svjedočiti o temeljnim istinama vjere, nositi Kristov stijeg od srca do srca učenika i onih koje vjeroučitelji sretnu na tom putu. Vjeroučitelj nije samo učitelj, on ima zadatak odgajati, formirati one koji su mu povjereni, vjeroučitelj treba biti jak i biti blag, biti srčan i biti ponizan! S Kristom se ne treba bojati ničega jer s Kristom se može sve, kad se duša nauživa ljepote i ljubavi svete, beskrajne.

Potom su okupljeni promišljali o grijehu i oproštenju grijeha. Suvremeni čovjek kao da je zaboravio da grijeh postoji i da ga se treba oslobađati. Svakoga dana, diljem svijeta, Isus preko svojih službenika, svećenika poručuje: „Idi i ne griješi više!“ i poziva na opraštanje. Mnogi se danas boje priznati vlastitu grešnost, radije odabiru „prebacivanje odgovornosti“ za vlastite postupke na nekoga drugoga. Fra Šimun je poseban naglasak stavio na grijehe protiv pete Božje zapovijedi (pobačaj, eutanazija, kontracepcija, preljub…) koji su u Bibliji jasno označeni kao teški, a danas ih se objašnjava kao pravo na izbor, slobodu koja je dopuštena svakom pojedincu.

Papa Pio XII. kazao je: „Grijeh ovog stoljeća jest gubitak osjećaja grijeha“ (mislio je na 20. stoljeće). Ispovijed je važna za duhovni život. Svećenik je posrednik između Boga i ljudi, dužan je čuvati ispovjednu tajnu i pomoći onome tko je pred njim ispraviti ramena pognuta grijehom i usmjeriti pogled prema Kristu.

Nakon ručka i odmora, okupljeni su nastavili razmatrati obraćenje i opraštanje. Obraćenje je znak slobode i radosti. U Starom zavjetu „obratiti se“ uvijek je značilo vratiti se natrag na opsluživanje zakona i moralnih običaja. Dolaskom Isusa Krista obraćenje i spasenje zamijenili su svoja mjesta – „obratit ću se jer sam spašen!“ Čin priznanja grijeha je čin zahvalnosti, Bog je donio spasenje k čovjeku. Bog ne čeka da čovjek učini prvi korak, kršćanstvo ne započinje zakonom nego milošću. Obraćenje je promjena srca na bolje, može se dogoditi bilo gdje, svugdje i svagda, ali potrebuje mir, tišinu, slušanje i osluškivanje, budnost, pustinju, svjetlo voštanice…, pa i „pad s konja“ ako je potrebno za nečije spasenje. Obratiti se znači slijediti Krista i njegovo ponašanje u pustinji, oduprijeti se kušnjama. Obraćenje je čin zahvalnosti Bogu koji spašava.

U nedjelju nakon doručka i molitve krunice, tema razmatranja bila je odnos iskrenosti i neiskrenosti. Te dvije stvarnosti su jedna uz drugu. Život je poprište između njih. Pojam iskrenosti prožima sve segmente osobnog i društvenog života čovjeka. Isus propovijeda na poseban način, on je iskren, Isusu je važan čovjek, Isus uči govoriti i ljubiti istinu. U pozadini laži stoji slabost. Laž je zlo sredstvo za postizanje cilja.

Ispovijed je poziv na obraćenje srca, „popravak“ svega onoga što se spoznalo tj. prepoznalo kao grešno i nevaljalo ponašanje prema Bogu, bližnjima i sebi. Ne može se mijenjati drugoga, obitelj, društvo, ako ne promijenimo sebe i svoje srce. Iskrenost je sukladnost riječi, misli i djela. To je krjepost duše koja miriše evanđeljem. Isus traži da naša riječ bude iskrena, ogledalo srca, da se vjeruje izrečenoj riječi. Društveni život koji ne počiva na iskrenosti nije moguć. Tko god manipulira i laže drugoga, sebe ponizuje kao osobu. „Uvijek smo pozvani birati istinu“, naglasio je fra Šimun. Potom je slavio misu. Vjeroučiteljima se na nedjeljnom euharistijskom slavlju pridružila predstojnica Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr. Jadranka Garmaz i tom prigodom zahvalila voditelju fra Šimunu Bilokapiću i nazočnim vjeroučiteljima koji su iskazali interes i sudjelovali na duhovnim vježbama.

„Ove duhovne vježbe, u korizmenom ozračju posta, molitve, odricanja, milosrđa, ljubavi, obraćenja, dobrih djela, za nas vjeroučitelje izvrsna su okrjepa i duhovna hrana, poticaj za osobnu duhovnu izgradnju, za naš rast u vjeri, za čistoću srca i ustrajnost u odlukama. U darovanom vremenu korizme, Crkva nam pruža priliku za osobni susret s Isusom, za pomirenje s Bogom i bližnjima. Jer tamo gdje su molitva, vjera, ustrajan rad, čisto srce, riječ Božja, euharistija tu je blagoslov zajedništva, tu je ljubav puna divnih plodova koje smo mi vjeroučitelji, puni radosti i zahvalnosti, s ovog predivnog susreta ponijeli svojim kućama, obiteljima, vjeroučenicima, župama i svima onima koje ćemo sresti na našem putu“, kazala je vjeroučiteljica Branka Mlinar, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.