U uvodnom nagovoru koji je održao prvoga dana, prof. Bodrožić je najavio temu duhovnih vježbi “Biti kvasac u ovome svijetu”, koje bi trebale najprije biti „malo kvasca“ koji će vjeroučitelji ponijeti u svoju svakodnevnicu, ali i poticaj za duhovni susret s Gospodinom, kako bi onda i sami bili kvasac za one kojima su poslani, djeci i mladima. Istaknuo je pri tom dvije vrste kvasca koje čovjek u sebi može nositi: ljudski i božanski te, u skladu s tim, i preobrazbe koje čine jedna ili druga vrsta kvasca u osobnom i profesionalnom životu čovjeka.

Drugoga dana duhovnih vježbi prof. Bodrožić je na temelju starozavjetnih tekstova podsjetio vjeroučitelje na Božja upozorenja izabranom narodu – kako se trebaju čuvati lošega kvasca, odnosno kako živjeti beskvasno. Prvi tekst odnosio se na Abrahama i tajanstvene posjetioce (Post 18, 1-8), a drugi na Lota (Post, 19, 1-3) u kojima obojica iskazuju svoju gostoljubivost Božjim glasnicima kako bi primili Božje darove, odnosno Božji blagoslov. U tom smislu žurna priprema beskvasnog kruha označavala je Abrahamovu spremnost za prihvaćanje Božje riječi, ali i model kako bi se danas trebalo odnositi prema Božjim poticajima, kako biti raspoloživ i gostoljubiv za Riječ Božju te kako je u poniznosti prenositi drugima, istaknuo je prof. Bodrožić.

Nakon toga, promišljao je o tekstovima u kojima Gospodin zahtijeva uklanjanje kvasca iz izraelskih kuća, u kojima su opisani blagdan beskvasnih kruhova (Izl 12, 14-20) i uredbe koje su Izraelci trebali poštivati prigodom proslave blagdana Pashe (Izl 13, 3-10). Uklanjanje kvasca označavao je spomen na oslobađanje iz egipatskog ropstva, odnosno odvajanje od mentaliteta bezboštva s kojim se trebalo radikalno obračunati. Stoga je kvasac kao simbol egipatskog mentaliteta trebalo u potpunosti odstraniti i blagovati beskvasni kruh kao simbol novog života. Ostatke tog egipatskog kvasca prepoznajemo i danas u različitim sferama života, naglasio je prof. Bodrožić, jer suvremeno društvo negira grijeh, odnosno negira egipatski kvasac koji postoji u svakom čovjeku i kojeg je potrebno odlučno odstranjivati.

Sliku kvasca u negativnom kontekstu koristio je i Isus Krist nazivajući ga farizejskim i Herodovim (Mk 8, 14-21) te saducejskim (Mt 16, 5-12) upozoravajući svoje učenike da se ne oslanjaju na one koji ne mogu donijeti stvarne duhovne plodove, ustvrdio je don Ivan. Naime, farizeji i saduceji svodili su Boga na zakon ili osobni interes, a Isus je želio da njegovi učenici budu drugačiji, da Boga intenzivno doživljavaju i žive od snage koju Bog donosi svakome od njih. U skladu s tim, potaknuo je vjeroučitelje da žive od Božjih darova i da priskrbljuju sebi Božji kvasac kako bi mogli istinski vršiti svoje poslanje i prenositi drugima živoga Gospodina. Drugi dan završio je večernjom molitvom i sv. misom u kapelici samostana.

Treći dan duhovnih vježbi, prof. Bodrožić je nastavio s promišljanjem o slici kvasca koju navodi sv. Pavao u Poslanici Korinćanima, u kojoj govori o odbacivanju staroga kvasca uspoređujući nadimanje tijesta s ljudskom ohološću koja je izvor i temelj svih grijeha (1 Kor 5, 6-8). Potom je istaknuo jednu jedinu situaciju u kojoj se kvasac u Svetom pismu spominje u pozitivnom kontekstu – kad Isus govori o Kraljevstvu Božjem u prispodobama (Mt 13,33 i Lk 13, 20-21). Zahvaljujući kvascu Duha Svetoga i brašnu Marijine ljudskosti, Isus je postaje beskvasni kruh koji dolazi na zemlju silom Duha Svetoga. Hraneći se tim kruhom i mi postajemo kruh koji se isplati drugima nuditi, zaključio je prof. Bodrožić, zaželjevši vjeroučiteljima da poput Marije stavljaju svoj život pred Boga na autentičan način.

Tijekom sva tri dana prof. Bodrožić je bio otvoren za osobne razgovore s vjeroučiteljima i sv. ispovijed. Duhovne vježbe završile su nedjeljnom sv. misom, a vjeroučitelji su duhovno osnaženi, ispunjeni radošću i zahvalnošću za darovano vrijeme i gostoprimstvo sestara krenuli svojim kućama noseći ono „malo kvasca“ u svoje obitelji i škole.