Studijske dane su organizirali Vijeće za bogoslovna sjemeništa i Vijeće za mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije. Tijekom tri dana na temu „Kušnje u hodu zvanja“  govorili su članica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove mr. s. Danijela Anić i rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu dr. med. don Đuliano Trdić.

Predsjednik Biskupske konferencije BiH i predsjednik spomenutih Vijeća vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić predvodio je misna slavlja tijekom sva tri dana u kapeli Centra te propovijedao. Bio je nazočan i na većini predavanja te se družio sa sudionicima studijskih dana.

Pozdrav i riječi dobrodošlice predavačima i odgojiteljima u bogoslovnim i malim sjemeništima te redovnicama i svećenicima u petak i subotu prije početka programa uputio je dopredsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, koji se zadržao i na predavanjima i drugim točkama programa.

Nakon svakog izlaganja uslijedila bi diskusija. Cjelodnevni programi bili su i prigoda za druženje sudionika s kardinalom Puljićem, nadbiskupom Vukšićem, predavačima kao i međusobno.

Predavače i sve sudionike ugostio je ravnatelj Centra dr. vlč. Šimo Maršić sa suradnikom vlč. Ivanom Matijevićem i djelatnicima u lijepom zdanju smještenom u sarajevskoj gradskoj četvrti Otoka.

U petak, 26. studenog održan je Studijski dan na kojem je sudjelovalo deset odgojitelja iz: Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa (2) i Franjevačke bogoslovije (2) u Sarajevu te iz Nadbiskupijskog misijskog međunarodnom sjemeništu Redemptoris Mater u sarajevskom predgrađu Vogošći (2) kao i odgojitelji u Franjevačkom sjemeništu u Visokom (2) te dijecezanski povjerenici za zvanja iz Banje Luke i Mostara. Zbog pandemije nisu mogli sudjelovati odgojitelji iz Nadbiskupijskog sjemeništa Petar Barbarić u Travniku. Nadbiskup Vukšić je pozdravio s. Danijelu i don Đulijana i sve odgojitelje i referente. Kasnije se sudionicima pridružio i kardinal Puljić. Ovaj Studijski dan je završen misnim slavljem koje je predvodio kardinal Puljić uz koncelebraciju nazočnih odgojitelja. U homiliji je, između ostalog, predsjednik Vijeća za bogoslovna i mala sjemeništa BK BiH kazao da je uspješan odgojitelj samo onaj koji zna poštivati čovjeka i njegovo dostojanstvo te onaj koji zna voljeti. „Moramo računati da su oni koje odgajamo sposobni procijeniti jesmo li dosljedni. Mi ne odgajamo svojim riječima – Bog je onaj koji odgaja – ali se Bog nama služi. Mi, zapravo, odgajamo svojim stavom, svojim držanjem, svojim uvjerenjem… Kad se oni uvjere da mi držimo do toga što govorimo, tada će povjerovati našim riječima“, kazao je predsjednik BK BiH ističući je važno u tom procesu biti „svjestan sebe, svoga poslanja i svoje uloge“. Pozvao je odgojitelje da uvijek imaju na umu Isusovu rečenicu: „Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca“.

U subotu, 27. studenog održan je Studijski dan za svećenike, redovnike i redovnice koji žive i djeluju u biskupijskim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Sudjelovali su Služavke Malog Isusa (15), Klanjateljice Krvi Kristove (8), Milosrdnice sv. Vinka Paulskog (4), Kćeri Božje ljubavi (4), sestre Uršulinke (1), posvećene članice Pokreta fokolara (2) i četvorica vrhbosanskih svećenika. S. Danijela je imala predavanja tijekom prijepodneva, a popodne je svoje predavanje online održao don Đulijano koji je toga dana morao biti u Splitu. Studijski dan je završen sudjelovanjem na euharistijskom slavlju koje je u kapeli Centra predvodio kardinal Puljić uz koncelebraciju trojice svećenika i asistenciju đakona. U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je podsjetio da se na završetku liturgijske godine naviješta riječ Božja koja potiče na razmišljanje o prolaznosti života i sudnjem danu, te potaknuo da se ne opterećuju smrću koja dolazi, već da razmišljaju o životu vječnomu. „Što je ono što nas iznutra pokreće? Zato i jesu ovakve rekolekcije, obnove, seminari… da, na neki način, nađemo izvor ‘goriva’ – kako se nositi sa izazovom života“, kazao je kardinal Puljić potičući na zajedništvo jer sami sebi nisu dovoljni. Podsjetio je na riječi jednog duhovnog pisca prema kojemu „društva rastu i padaju rastom i padom dostojanstva žene“. Prisjetio se i da je jedan američki predsjednik prigodom susreta s majkom Terezijom rekao da u nazočnosti te žene čovjek jednostavno ne može biti pokvaren. Uputio je i na važnu ulogu časnih sestara u formaciji svećeničkog zvanja te pozvao sve Bogu posvećene osobe da zrače plemenitim srcem te da ne podliježu sebičnosti i utrci za uživanjem nego da se u svojim postupcima i razmišljanjima uvijek stavljaju Bogu na raspolaganje.

Na prvu nedjelju došašća, 28. studenog održan je Studijski dan na kojem su sudjelovali đakoni koji se nalaze u Centru za mlade na Đakonskoj pastoralnoj godini te bogoslovi iz: Franjevačke bogoslovije (13), Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa (12) i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnom sjemeništu Redemptoris Mater (5) kao i trojica postulanata iz Franjevačkog sjemeništa u Visokom. Nisu mogli sudjelovati sjemeništarci iz Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić u Travniku. U prigodnoj homiliji pastir vrhbosanske Crkve nazvao je okupljene đakone, bogoslove i postulante darom Božjim za Crkvu u ovim vremenima i na ovim prostorima te ih ohrabrio i pozvao da taj dar Božji aktivno žive odgajajući ispravnu savjest ne dopuštajući da se u njih uvuče dvoličnost. Dodao je da će, ako budu živjeli dvoličnim životom, biti i sami nesretni, ali i druge unesrećivati. „Zato je prevažno sačuvati tu nutarnju cjelovitost pred Božjim licem“, riječi su kardinala Puljića koji je istaknuo da „samo ispravnom savješću otkrivamo što to Bog u svakom od nas vidi i što s nama planira“. Kazao je da prave ljubavi nema bez spremnosti na žrtvu pa je promašio život onaj koji misli ići za Isusom, a traži ugodan život. Podsjetio je na Isusove riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!“ (Mk 8,34). Istaknuo je da mjerilo njihova života i djelovanja jest Isus Krist te ih pozvao da hrabro nose svoj križ i idu za Gospodinom koji ih je pozvao.

Tijekom studijskih dana s. Danijela je u svojim izlaganjima istaknula da je svećenički i redovnički poziv odnosno poziv Bogu posvećene osobe sam po sebi trajni poziv na obraćenje, promjenu i izlazak iz sebe te na bdjenje i novi početak. Uputila je na potrebu cjeloživotne formacije u snaženju pripadnosti i identitetu zvanja koja ne preferira niti isključuje neko životno razdoblje. U svom promišljanju je najprije donijela kratki prikaz svećeničkog i redovničkog poziva odnosno poziva na posvećeni život u najvažnijim dokumentima učiteljstva Crkve. Kazala je da je permanentna formacija odgovor na promjene u društvu i u Crkvi te istaknula da su osobe, koje odlučuju živjeti posvećenim životom, na osobit način pozvane biti živa memorija Krista za cijeli život te trajno raspirivati primljeni dara u posvećenju ili zaređenju kako bi ostale ustrajno vjerne primljenom pozivu. Nakon što je govorila o formaciji za svaku životnu dob od početne formacije do formacije u starijoj odrasloj dobi te krizama i kušnjama, s. Danijela je zaključila da su svi oni zapravo Isusovi „učenici na putu“ i da im je potrebna cjelovita formacija shvaćena kao stalno suobličavanje Kristu. Istaknula je potrebu trajne izgradnje i potrage za sredstvima koja pomažu rast u ljudskoj, duhovnoj, pastoralnoj i apostolskoj dimenziji, osnaživanjem identiteta zvanja u svijetu dubokih i brzih promjena.

Don Đulijano Trdić, svećenik Riječke nadbiskupije, liječnik i magistar dubinske psihologije, u izlaganjima je najprije kazao da kušnja ili iskušenje nije grijeh već prilika da čovjek pokaže svijetu i Bogu tko je i tako se usavršuje te podsjetio na riječi iz Poslanice Hebrejima: „Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!” (4,15-16). Potom je govorio o kušnji zbog slabih ideala odnosno duhovnoj lijenosti i kušnji zbog slabe volje odnosno lijenosti ili komoditeta ili nedostatka motivacije. Naveo je i primjer jedne poznate sportašice koja je, nakon ozljede, prošla kroz tešku kušnju tijekom koje je Gospodin u njezinu srcu „pronašao mjesto za sebe“ pa se nakon toga osjeća „sretnija i ispunjenija, iako ne bez poteškoća“. Don Đulijano je posebnu pozornost posvetio kušnji i dinamici dvostrukog života odnosno moralnog licemjerja. Govorio je i o kušnji „prelaska granice“ u odnosima na tjelesnoj, emotivnoj i duhovnoj razini te kušnji emocionalne (ne)čistoće srca te duhovnom vodstvu i duhovnom zlostavljanju. Završio je riječima pape Franje da se „radost Kristova učenika temelji na povjerenju u Boga, čija obećanja nikad ne zatajuju unatoč kriznim situacijama u kojima se možemo naći“.