Zbornik radova s međunarodnog studijskog dana o 450. obljetnici blaženičine smrti (1493. – 1565.) održanog u Kotoru 28. travnja 2015. uredila je doc. dr. sc. Martina s. Ana Begić. Osim urednice, zbornik je predstavila časna majka sestara dominikanki Kongregacije Svetih anđela čuvara s. Jakica Vuco te recenzenti dr. sc. Ivan Armanda i izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić. Zbornik je posthumno posvećen prof. dr. Marijanu Biškupu, svećeniku dominikancu u znak zahvalnosti za njegovo dugogodišnje promicanje štovanja bl. Ozane Kotorske i zauzimanje za njezinu kanonizaciju.

Na samom početku predstavljanja zbornika okupljenima se obratila časna majka sestara dominikanki Kongregacije Svetih anđela čuvara s. Jakica Vuco.

Doc. dr. sc. Martina s. Ana Begić pozdravila je sve koji su na bilo koji način doprinijeli organizaciji večerašnjeg susreta i progovorila o sadržaju zbornika. “Hvaljen Isus i Marija. Izuzetna mi je radost kada vas vidim ispred sebe jer onda znam da ima interesa za bl. Ozanu Kotorsku. Pred nama se nalazi zbornik radova koji je nastao o 450. obljetnici smrti bl. Ozane Kotorske kada se održao 2015. simpozij u Kotoru. U zborniku se nalazi devet radova. Zbornik je obogaćen profesionalnim fotografijama koje nam je ustupio fotograf Nenad Bandić, a koje su bile izložene na izložbi u Kotoru. Osim tekstova i znanstvenih radova, u zborniku će se naći i popis pjesama koji su pisani u čast blažene Ozane. Na kraju, ali ne i manje važno, upravo suprotno slijedi zahvala svima koji su pomogli da ovaj zbornik imamo danas pred nama. Čovjek koji se svesrdno zalagao za bl. Ozanu Kotorsku, pokojni pater Marijan Biškup i iskreno vam kažem da sam sretna što sam nastavila nakon patera Biškupa baviti se bl. Ozanom.” Na kraju svojeg izlaganja, sestra Ana Begić zahvalila je svima koji su doprinijeli da ovaj zbornik ugleda svjetlo dana, ali i za večerašnju organizaciju i pomoć.

“Zbornik na jedan suvremen, znanstven, ali na svima pristupačan način predstavlja prvu hrvatsku blaženicu. Oni koji barem malo poznaju njezin život naučit će nešto novo, osvježit će svoje spoznaje, a oni koji ne znaju imaju jako dobru priliku da saznaju makar osnovne stvari i da prošire svoje vidike jer čini mi se da bi trebalo biti dio opće kulture za vjernički i katolički puk u Hrvatskoj makar nešto znati o prvoj hrvatskoj blaženici. I na koncu, držim da je zbornik uspio prikazati Ozanu kao ženu susreta Boga s čovjekom. Dakle, zbornik zapravo prikazuje bl. Ozanu Kotorsku kao autentičnu dominikanku. Što to znači? Ozana je uspjela razmatrati i plodove svoje kontemplacije dijelila drugima, a to je uspjela na izvanredan način. Kada govorimo o njezinoj ćeliji u kojoj je živjela u Kotoru, ta ćelija ima dva prozora. Jedan je gledao na oltar u crkvi sv. Pavla i jasno simbolizira da činjenicu da Ozana u molitvi i euharistiji razgovara s Bogom. Drugi prozorčić gledao je na ulicu. Bio je okrenut kotorskim građanima i pokazuje da je Ozana plodove svojeg razmatranja i razgovara s Bogom onda dijelila kotorskim građanima pa je mogla biti zapamćena kao “trublja Duha Svetoga” kako su je nazivali makar je živjela poprilično strogim i zatvorenim životom”, zaključio je dr. sc. Ivan Armanda.

“Želio bih vam reći nešto o zborniku. Ovih devet radova koji su objavljeni nisu samo znanstveni doprinos boljem razumijevanju vremena, podrijetla, života i duhovnosti bl. Ozane nego su istovremeno jedan vrlo vrijedan doprinos hrvatskoj duhovnoj baštini. Impresivno je koliko je bl. Ozana prisutna u slikarstvu, književnosti. Koliko ima pjesama ispjevanih njoj u čast. Mi o tome ne znamo. Ovaj zbornik je to vratio u javnost. Ozana je dobivala različite naslove po kojima su je štovali. Evo samo nekih; Zazidana djevica u srcu grada; Pastirica izgrađena duha; Djevica iscjeliteljica; Apostol ljubavi; Ekumenska svetica; Štovateljica Muke Isusove; Čuvarica grada Kotora; Majka siromaha; i tako dalje… Samo od tih naslova koje joj je puk dodijelio možemo napraviti litanije.” Potaknut pročitanim zbornikom prof. Dugalić potaknuo je i okupljene riječima da je zbornik vrijedno pročitati i pritom priupitao okupljene “Što meni danas ova blaženica govori i ima li ona za mene i za tebe kakvu vrijednost? Prije svega, pogledajte koliki postotak katolika Hrvata sudjeluje u nedjeljnim misama. Govorimo o broju od deset posto. Ne može čovjek živjeti kršćansku duhovnost agape, bezrezervnu ljubav ako nema tu milost iznutra koju dobiva od euharistije. Blažena Ozana može biti primjer euharistijske pobožnosti i može potaknuti današnjeg čovjeka na štovanje euharistije i nedjeljnu misu. Ona je od toga živjela i sva njezina duhovnost proizlazi iz toga. Drugo, pandemija koronavirusa. Zamislite koliko nam je teško pala socijalna distanca i zatvorenost. Biti zatvoren u četiri zida nije nešto prirodno. Mi smo društvena bića. A Ozana? 52 godine zazidana u četiri zida. Ona je znala osmisliti svoju zatvorenost i izoliranost, ali u toj fizičkoj zatvorenosti bila je u duhu s Bogom i čovjekom. A mi pucamo, živčanimo, ne možemo prihvatiti samoću iako je dio našega života. Ne znamo samoću osmisliti i prihvatiti. Mislim da tu Ozana današnjem čovjeku itekako može govoriti o važnosti tišine, šutnje, zatvorenosti, ali koja ima smisao i daje plodove.” Treće, Ozana je bila pokornica i ona je svjesno sebe zatvorila. Mi živimo u vremenu liberalizma gdje je sloboda stavljena na pijedestal kao cilj koji želimo postići. Sloboda postaje ideal, a zapravo je to pogrešno jer kršćanin slobodu gleda isključivo kao sredstvo da dođem do nečega. Cilj je ljubav, ispunjenje, zajedništvo s Bogom. Bl. Ozana itekako nam govori o antropologiji te slobode i osmišljavanju vlastite slobode u sebedarju, darivanju, zagovornoj molitvi, pobožnosti, gdje nije isticala sebe, ali je svoju slobodu dala drugima”, zaključio je prof. Dugalić.

Pauzu između govornika ispunila je pjesma zbora Blažena Ozana Kotorska.

Širenju govora o svetosti Ozane Kotorske doprinosi i nova knjiga sestre Slavke Sente. Riječ je o novom životopisu o našoj prvoj blaženici Ozani Kotorskoj. “O životu bl. Ozane napisane su već mnoge knjige na hrvatskom, talijanskom i mnogim drugim jezicima. Ali je činjenica da je naš narod još uvijek premalo poznaje. Mogli bismo se i mi sestre i svi dominikanci i dominikanke malo udarati u prsa zbog premalog i štovanja i promicanja.

Nastavivši, spomenula je riječi autora Don Niko Lukovića: “Štujmo narodne svece svoje. Ugledajmo se u druge narode kako se ponose svojim svecima, na primjer, Francuzi Talijani, Poljaci. Zašto mi u bl. Ozani i drugim narodnim svecima ne bi gledali svoje osobite zaštitnike pred Bogom”. Potaknuta tim i drugim izazovima, sestra Sente odlučila je napisati ovo, kako sama kaže “djelce” o bl. Ozani. “Mnogo možemo naučiti o njoj. Neki se u prvih mah uplaše kada gledaju Ozanu samo kao zatvorenu isposnicu koja svoj život provodi samo u pokori i molitvi. Međutim, ako je poznajemo od njenog djetinjstva, mladenaštva, pa kao dominikanku, vrlo brzo će nam postati simpatična, privlačna kao osoba, svetica s kojom se naprosto želimo družiti i nasljedovati je”, zaključila je sestra Sente.