Predstavljen zbornik radova u čast fra Ljudevitu Antonu Maračiću

O zborniku su govorili urednik dr. sc. Ivan Armanda te recenzenti dr. sc. Eldina Lovaš i izv. prof. dr. sc. Daniel Patafta, a nazočnima se obratio i jubilarac fra Ljudevit Anton Maračić. Program je moderirao glavni urednik Veritasa fra Vladimir Vidović, dok je u glazbenom dijelu nastupio fra Antonio Knezović. Među brojnim uzvanicima, predstavljanju zbornika nazočio je i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua.

Na početku je fra Vladimir čestitao fra Ljudevitu te pročitao njegov životopis.

Potom je sve okupljene pozdravio provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić. Zahvalio je nunciju Lingui na pozdravnom slovu koje je napisao na početku zbornika te na otvorenosti, susretljivosti i pastirskoj blizini. Zahvalio je i uredniku zbornika dr. sc. Armandi bez kojega, kako je istaknuo, „zbornika ne bi ni bilo“ te suizdavaču Kršćanskoj sadašnjosti koja je, zajedno s Hrvatskom provincijom sv. Jeronima franjevaca konventualaca, izdala zbornik radova.

Riječi zahvale uputio je i svim suradnicima koji su doprinijeli nastanku zbornika te napose „glavnom uzroku“ nastanka toga djela, fra Ljudevitu. „Osim bogate ostavštine, naš fra Ljudevit i dalje stvara, proučava, piše i objavljuje, drugim riječima i dalje je otvoren Gospodinu da po njemu u ovom prolaznom ostavlja neprolazni trag“, naglasio je fra Miljenko.

Glavni urednik Kršćanske sadašnjosti dr. sc. Stjepan Brebrić obratio se okupljenima te istaknuo da fra Ljudevit nikada „nije imao računicu“ tijekom suradnje s Kršćanskom sadašnjosti. „To što smo mi njega uvrstili u red svojih uglednih suradnika, ovisi samo o njegovom prvorazrednom spisateljskom radu“, rekao je.

Recenzentica dr. sc. Lovaš rekla je da prisutnost i djelovanje franjevaca na hrvatskim prostorima ima dugu povijest. „Zahvaljujući njihovom pastoralnom, kulturnom i znanstvenom radu u svim razdobljima nacionalne povijesti, pa i najtežim, franjevačka se baština neupitno utkala u hrvatski identitet kojega je potom i sama tkala. Među brojnim zaslužnim duhovnim sinovima sv. Franje Asiškoga ističe se u naše doba fra Ljudevit Anton Maračić“, istaknula je.

Govoreći o zborniku, kazala je da sadrži gotovo 600 stranica te da je podijeljen u tri cjeline, kojima prethode uvodne riječi urednika Armande, provincijala fra Miljenka, dr. sc. Brebrića i apostolskog nuncija Lingue te stihovi Tuge Tarle, a na kraju su zahvalne riječi samoga svečara.

Prvi dio zbornika posvećen je životu i djelu fra Ljudevita Antona Maračića. Drugi, središnji dio, obuhvaća 16 znanstvenih radova iz područja filozofije, teologije te hrvatske crkvene i opće povijesti. U trećem dijelu zbornika osam je prijateljskih ogleda, obogaćenih osobnim osvrtima na poznanstvo, prijateljevanje i suradnju sa svečarom.

„Zaključno se može kazati da zbornik ‘Dani su čovjeka k’o oduljena sjena‘ na prikladan način odaje počast i izražava zahvalnost za svećenički, kulturni, novinarski, spisateljski i znanstveni rad fra Ljudevita Antona Maračića, koji je svojim životom i radom neupitno doprinio širenju franjevačke baštine, kulture i duhovnosti te poznavanju povijesti Crkve u Hrvata“, zaključila je recenzentica.

Potom je zbornik predstavio recenzent Patafta istaknuvši da, osim što je to djelo „iznimno kvalitetan znanstveni pothvat kojim se obilježavaju obljetnice čovjeka koji je svojim znanstvenim radom ostavio kvalitetan trag u publicistici i znanosti, ono sadrži niz kvalitetnih znanstvenih radova, renomiranih hrvatskih stručnjaka iz različitih znanstvenih područja“. Rekao je da sami zbornici radova po svojoj tematici često sadrže vrlo različite teme. „Međutim ovdje se pred čitateljima nalazi veliki broj tema koje na određeni način otvaraju prostor za znanstveno istraživanje i dublje proučavanje franjevačke baštine u hrvatskom narodu“, poručio je.

„Fra Anton Ljudevit Maračić, zaslužni publicist i znanstvenik, ubraja se među one franjevce koji su za svog životnog vijeka ostavili snažan trag u povijesno-društvenim mijenama druge polovice 20. i početka 21. stoljeća, te koji je svojim radom, ne samo ostavio pečat u ovome razdoblju, nego sustavno nastavio promovirati franjevačku znanstvenu, kulturnu i duhovnu misao na tragu velikana ovoga Reda iz ranijih razdoblja“, naglasio je izv. prof. dr. sc. Patafta.

„Ovaj zbornik je svakako osmišljen kao odavanje počasti ovom vrijednom znanstveniku i publicistu, međutim kvaliteta radova u zborniku pokazuje i veliku važnost stoljetne franjevačke prisutnosti među Hrvatima i oblikovanje hrvatske znanosti, kulture i duhovnosti, kao i stalne povezanosti s nacionalne stvarnosti s općom europskom i zapadnokršćanskom civilizacijom kroz osam stoljeća“, zaključio je.

Urednik zbornika Armanda istaknuo je da je fra Ljudevit prošle godine proslavio 60. obljetnicu svećeništva, a ove godine 85. rođendan te da je zbornik zahvala za njegovo služenje i rad tijekom tih godina. Svim autorima članaka i priloga te svima koji su omogućili objavljivanje i predstavljanje zbornika zahvalio je na suradnji. Potom se obratio fra Ljudevitu prisjetivši se najprije njihovog prvog susreta 2016. godine.

„Činjenica je da nas je ‘upoznala’ i ‘sprijateljila’ crkvena povijest, ali i da su potom, zahvaljujući vašoj ljubaznoj uslužnosti i prijateljskoj susretljivosti, nastali neki moji znanstveni radovi i knjige“, rekao je dodavši da je uvijek osjećao da u fra Ljudevitu ima iskrenog prijatelja. „No, prijateljstvo ipak nije prvi ni glavni razlog zbog kojega sam predložio objavljivanje zbornika radova u Vašu čast. Razlog za to prvenstveno je zahvalnost za Vaš novinarski, urednički, spisateljski i nadasve znanstveni rad, a on je zaista značajan“, istaknuo je dr. sc. Armanda. Zahvalio mu je na svemu što je činio i čestitao na dosljednosti i ustrajnosti u svećeničkom pozivu te na zaslužnom i bogatom novinarskom, uredničkom, spisateljskom i znanstvenom radu.

Na kraju se nazočnima obratio i svečar fra Ljudevit Anton Maračić. „Ništa precijeniti, a još manje podcijeniti. Ima netko tko će sve dobro procijeniti“, istaknuo je. Prisjetio se da je prije nekoliko godina pozvan sudjelovati na redovničkim danima u Splitu o temi „Redovnici, jeste li sretni?“, kazavši da je tada odgovorio da nije sretan, nego zadovoljan redovnik. Dodao je da sreća pripada vječnosti zbog svog trajnog stanja. „Zadovoljan sam čovjek, zadovoljan fratar i to potkraj života ističem s ponosom“, naglasio je fra Ljudevit.

Zahvalio je svima koji su dali svoj doprinos stvaranju i objavljivanju zbornika, subraći franjevcima te svima s kojima je tijekom života surađivao. Potom je autorima radova uručio primjerak zbornika.