U subotu 4. rujna, oko 4:45 ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije počeli su se okupljati vjernici iz triju velikogoričkih ali i iz župa velikogoričko – odranskog dekanata kao i iz susjedne Sisačke biskupije. Rijeka hodočasnika po 30. put krenula je izreći zahvalu Majci Božjoj što je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu od ratnih razaranja.

Prije 30 godina, 3. rujna 1991., monsinjor Josip Frkin, ondašnji župnik velikogoričke župe Navještenja, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će pješice hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno.

Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika Norberta Ivana Koprivca kolona hodočasnika krenula je za križem, kroz mrak, put Kobilića i kapele Majke Božje Karmelske gdje su izmolili jutarnji Angelus. Ove godine, uz župnika velikogoričke župe Navještenja Marijina Norberta Ivana Koprivca čitavim su putem pješačili i župnik velikogoričke župe bl. Alojzija Stepinca velečasni Luka Brešić i vlč. Toni Potrebić nekadašnji kapelan župe Navještenja trenutno na studiju u Rimu.

Uz zahvalu i vapaj u srcu, a molitvu i pjesmu na usnama, hodočasnicima su dva sata hoda do Ščitarjeva, gdje su ih na ulazu u mjesto dočekali konjanici – mladići obučeni u uniforme kakve su nosili vojnici rimske Andautonije, prošla kao tren. Kao i brojnih prijašnjih godina domaćini ovog drevnog antičkog grada pripremili su hodočasnicima doručak koji su im nudili s osmjehom na licu.

Nakon doručka hodočasnici svih dobi – predškolci, školarci, mladi, oni srednje dobi i stariji, poznati i manje poznati Velikogoričani – nastavili su dalje za križem autoputom.

Posebnost ovog hodočašća bile su krunice koje su ručno izradili župljani članovi Zajednice obitelji te, uz preklopnik s tekstom o povijesti hodočašća, molitvenim nakanama i uputama kako se moli krunica, podijelili svakom hodočasniku prilikom ulaska na autoput. Podijeljeno je 2500 krunica.

S krunicom u ruci, u molitvi, pjesmi, razgovoru i tišini hodočasnici, netko po prvi, netko deseti, a netko po trideseti put, nosili su svoje zahvale, preporuke, nakane i zamolbe put svetišta u Mariji Bistrici. Ljepota zajedništva i briga jednih za druge liječila je žuljeve, a bolne i umorne noge činila snažnima i ustrajnima. Nakon odmora u Soblincu slijedio je put prema brežuljcima Kašine i Laza. Umorni ali radosni hodočasnici stigli su u Bistričko svetište oko 15.00 sati, iako su vjernici nastavili pristizati još dugo nakon toga.

Kod kapelice svetog Ladislava hodočasnici su, predvođeni župnikom Koprivcem i vjernicima u narodnim nošnjama, formirali procesiju i u molitvi i pjesmi, praćeni zvonima bazilike, ušli u svetište i pozdravili Mariju ophodom oko oltara.

Vrijeme do središnjeg događaja hodočašća – Euharistijskog slavlja – hodočasnici su ispunili pristupajući sakramentu ispovijedi, odmarajući i okrepljujući tijelo ili pak moleći Križni put uspinjući se na Kalvariju.

Crkva na otvorenom bila je ispunjena mnoštvom vjernika, onih koji su pristigli pješice kao i onih koji su automobilima došli kako bi sa svojim obiteljima sudjelovali na euharistiji.

U zajedništvu sa svećenicima velikogoričko-odranskog dekanata Misu u 18 sati predvodio je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski.

U propovijedi, obraćajući se hodočasnicima istaknuo je važnost zahvalnosti: “Zahvalnost je najizvrsniji čin vjere jer priznajemo Božji zahvat u naš život. Vaše hodočašće čin je Marijine zahvalnosti kojim priznajte čudesni Božji zahvat u danima domovinskog rata. Ono što nas sve raduje danas jest činjenica da tu zahvalnost njegujete svi, i mnogi mladi koji su među vama i koji nisu bili rođeni kada je zavjet nastao. I s pravom je tako jer ono što je Bog učinio na Marijin zagovorom, dragi mladi, vašim očevima i majkama zapravo je vama učinio. Čuvajući njih Bog je sačuvao vas. Zato je potrebno čuvati spomen na Božja dobročinstva.  Potrebno je neprestano gajiti tu zahvalnost kako bi bilo očito da pobjedu nije izvojevalo oružje nego vjera i srce ljudi. Upravo vjerničkim činom zahvalnosti hodočašćem i euharistijom poput Marije, koja je kako pismo kaže o svemu prebirala u svojem srcu, potvrđujete poslušnost Božjoj riječi i neokaljanom čuvate pravu istinu… Pustimo Krista neka nam dotakne usta za novi govor o Bogu u ovom našem suvremenom svijetu. Neka nas Marijin primjer ohrabri da budemo uho drugome i tako omogućimo da istina dopre do svakog uma i srca, da budemo usta drugome i tako omogućimo da slabi i obespravljeni mogu javno progovoriti o sebi. Tada možemo očekivati da se proroštvo i na nama ispuni, da nam procvjeta ova naša osobna i narodna pustinja, da provru izvori pravednosti”, zaključio je propovijed  biskup Gorski.

Nakon euharistije hodočasnici su se zajedničkom procesijom – ophodom oko oltara oprostili s Marijom.

I ove su se godine s radošću u organizaciju hodočašća uključili dobrovoljci – redari. Iako je bio veliki posao osigurati vjernike, posebice duž autoceste, službenici Policije, Hrvatskih cesta i autocesta, odradili su to s poštovanjem. Posebnu brigu i ljubav u ovo hodočašće uložili su vjernici zaduženi za medicinsku skrb, saniranje žuljeva i drugih ozljeda, kao i djelatnici Hitne službe, Saniteta i velikogoričke taksi i vatrogasne službe koji su neumorno hodočasnike opskrbljivali vodom i bili im sigurnost  i pomoć na putu.

Procesija od kapele sv. Ladislava