Svake godine je posebno istaknut jedan aspekt toga rada, a ove godine je tema bila skrb o djeci izbjeglicama te je okrugli stol imao naslov „Pedagogija uključivanja – obrazovni pristupi marginaliziranim skupinama“.

U uvodnom dijelu je ravnatelj JRS-a u jugoistočnoj Europi o. Stanko Perica istaknuo da je „uključivanje marginaliziranih pitanje naših zajedničkih vrijednosti i identiteta“ te upozorio da „gubitkom iz vida izbjeglica gubimo i vlastito moralno središte.“

Navodeći konkretne izazove poput smanjenih humanitarnih resursa, populizma i jačanja predrasuda, pozvao je na vjernost idealima kršćanske pedagogije koja u središte stavlja one na marginama. Migrante treba promatrati ne kao teret, već kao priliku i bogatstvo, a obrazovanje kao put za izgradnju kulture dijaloga, hrabrosti i solidarnosti u svijetu koji se sve više okreće zatvaranju, poručio je o. Perica.

Voditeljica hrvatskoj ureda JRS-a Ana Marčinko predstavila je rezultate ovogodišnjih aktivnosti, napose onih u sklopu projekta „Osnaživanje za zapošljavanje“ koji se provodi u suradnji s UNHCR-om. Projekt je kroz edukaciju, savjetovanje i suradnju s poslodavcima omogućio brojnim tražiteljima azila i izbjeglicama u Hrvatskoj da se uključe na tržište rada i lakše se integriraju u društvo.

Uslijedio je panel s troje izlagača. Prvi je bio ravnatelj Katoličkog školskog centra „Sveti Franjo“ u Tuzli dr. sc. Branko Jurić. U izlaganju temeljenom na dokumentu Kongregacije za katolički odgoj „Odgajati za međukulturalni dijalog u katoličkoj školi“, Jurić je istaknuo da je današnje društvo neizbježno multikulturalno te da katolička škola mora biti „laboratorij međukulturalnosti“.

Pojasnio je kako se interkulturalni dijalog ne smije svesti na teoriju, već mora postati konkretna pedagoška praksa kroz kurikul, odgojne projekte, formaciju učitelja i suradnju s obiteljima i lokalnom zajednicom. Iz praktičnog iskustva svoje škole u Tuzli, gdje se svakodnevno susreću različite kulture i vjere, zaključio je kako interkulturalni dijalog nikako ne znači odustajanje od vlastitog identiteta, nego dijeljenje tog identiteta na način koji drugoga obogaćuje.

Psihologinja i voditeljica JRS-ove integracijske kuće za maloljetnike u Sarajevu Emina Dezmić predstavila je rad te institucije koja od 2023. pruža smještaj i sveobuhvatnu podršku maloljetnim izbjeglicama bez roditeljske pratnje. Kroz psihosocijalnu pomoć, obrazovnu podršku, podučavanje jezika i razne kreativne i terapijske radionice, kuća ima za cilj pripremiti ove mlade ljude za samostalan i dostojanstven život te njihovu integraciju u društvo. Maloljetnici u pokretu nisu samo migranti, nego djeca koja nose traumatična iskustva, ali i snažnu otpornost. Dežmić je istaknula da je važno osigurati im ono što svako dijete treba: da bude viđeno, prihvaćeno i razumijevano.

Socijalna radnica i voditeljica JRS-ove integracijske kuće za maloljetnike u Beogradu Jelena Kostić podijelila je iskustva iz te ustanove koja je bila aktivna od 2017. do 2024. i kroz koju je prošlo 120 korisnika u dobi od 7 do 17 godina.

Istaknula je važnost stvaranja obiteljske atmosfere i kreiranja individualnih planova podrške usmjerenih na obrazovanje, mentalno zdravlje i razvoj životnih vještina. Spomenula je i kako su neka od djece iz njihove kuće postala prve izbjeglice u Republici Srbiji koje su upisale i završile fakultet, što čitavom projektu daje povijesnu dimenziju.