Vjekoslav Bajsić je porijeklom iz Lepoglave gdje su i pokopani njegovi roditelji, a rođen je u Čakovcu. I Lepoglava i Čakovec danas pripadaju Varaždinskoj biskupiji što je bio razlog da se i sjećanje na njega održi upravo u Varaždinskoj biskupiji.

Program obilježavanja u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, Varaždinske biskupije i Kršćanske sadašnjosti, započeo je misom zadušnicom koju je, župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi, predslavio varaždinski biskup Bože Radoš.

Nakon toga održan je i okrugli stol u Varaždinu, u dvorani Centra za mlade Varaždinske biskupije. Okupljene su na početku pozdravili prof. dr. Mario Cifrak u ime Katoličkog bogoslovnog fakulteta, potom direktor Kršćanske sadašnjosti dr. sc. Stjepan Brebrić te biskup Radoš. Posebnu zahvalu uputili su prof. dr. Nenadu Maloviću za kojeg je Brebrić rekao da je bio spiritus movens tog događaja.

Sudionici okruglog stola bili su prof. dr. Stjepan Kušar, prof. dr. Mario Essert i umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Prof. Kušar okupljene je podsjetio na biografiju Vjekoslava Bajsića, predstavio Bajsićev znanstveni rad, akademsku karijeru i rad u kršćanskoj sadašnjosti.

„Kad čitate njegove tekstove, onda vidite da to nije neki pobožni rječnik koji se gubi u visinama i koji je ugodan za uši, a kad se pitate što je zapravo rekao, onda je teško reći što je rekao propovjednik. Kod Bajsića ste imali osjećaj da on ore u najdublje slojeve vašega bića, a ja sam shvatio ta njegova izlaganja o ljudskom životu u perspektivi kršćanske vjere kao nastojanja da se kršćanstvo shvati kao jedan stil života… I zato bi trebalo njegova djela čitati i to promišljeno, ne kao novinske članke, nego udubiti se u to i malo po malo s njim disati intelektualno“, poručio je Kušar.

Za prof. Esserta Vjekoslav Bajsić bio je „Kristov svećenik, znanstvenik, učitelj i tihi prijatelj“. Posvjedočio je kako je preko svojih homilija učio ljude što znači biti savršen po Evanđelju, na čemu to počiva vjera ljudi, po čemu je Evanđelje autentično i slično. Rekao je i da je „Bajsić bio znanstvenik koji je nadasve volio promatrati i proučavati svemir, ali isto tako i ljudsko ponašanje, čovjekovu psihu i dušu“.  Essert je govorio i o Bajsiću kao obiteljskom prijatelju te kako ga je poučavao odnositi se prema bolesniku. Prema riječima prof. Esserta, Bajsić je u boli bio stoik.

Mons. Mrzljak bio je student prof. Bajsića te je iz te perspektive govorio o njemu kao profesoru. „Prof. Bajsića pamtim posebno po tome što i je omogućio i organizirao moj prvi izlaz iz tadašnje države Jugoslavije u Austriju, u jednu župu gdje mi je on organizirao boravak od nekih 2-3 tjedna sam mogao tamo biti s drugim svećenicima, malo usavršiti njemački jezik i jedno iskustvo izlaska iz tadašnje države u slobodni svijet“, rekao je mons. Mrzljak.

„Bio je sistematičan čovjek, organiziran, na fakultetu je predavao filozofske predmete, bio je profesor koji je studente učio misliti, zaključivati, logički govoriti. Čovjek tihog govora, nije puno galamio, ali vrlo susretljiv“, poručio je mons. Mrzljak te dodao: „Imao je vremena za svakoga tko je nešto trebao njega pitati, uvijek je imao vremena. Interesirao se za život bogoslova, pitao nas kako smo, što bi nam trebalo, čime nam može pomoći, dakle bio je vrlo susretljiv i brižan za Crkvu.“

A da je to uistinu bilo tako, posvjedočili su i neki od posjetitelja okruglog stola koji su s okupljenima podijelili svoja sjećanja na susrete i razgovore s prof. Bajsićem. Okrugli stol moderirali su voditeljica Biskupijske knjižnice Varaždin Irena Gotal i izv. prof. dr. Ivan Dodlek s Katoličkog bogoslovnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu.