Sprovodne obrede predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš, a misu zadušnicu u dvorištu kapucinske crkve Presvetog Trojstva krčki biskup Ivica Petanjak, u zajedništvu s dvadesetak svećenika i redovnika, te, radi nepovoljne epidemiološke situacije, u nazočnosti tek manjeg broja rodbine, prijatelja i vjernika.

Uime umirovljenoga biskupa Josipa Mrzljaka, svih svećenika, redovnika i redovnica te čitavog Božjeg naroda Varaždinske biskupije, iskrenu sućut svima ožalošćenima izrazio je na početku sprovoda na groblju u Varaždinu biskup Radoš. Istaknuo je da vjeruje da je bogat mirom u duši, praćen prijateljstvom i mirom svoje zajednice, s punom košarom dobrih djela fra Bono pošao na posljednje putovanje, na put u Očevu kuću. Ostajemo mu zahvalni, a to mu želimo izreći kroz molitvu za njegovu dušu, poručio je mons. Radoš.

„Fra Bono bio je osjetljiv za disanje svoga vremena. Mnogim ljudima se približio, učio ih je kako udahnuti Evanđelje i živjeti Boga. Po tome je bio poseban i privlačan. Bio je čovjek Crkve, osjetio je i radovao se novim vjetrovima koji su zapuhali po Drugom vatikanskom koncilu. Novo disanje Crkve bilo je njegovo disanje. Nastojao je da to disanje prenese u svoju zajednicu, konkretno u svakoga čovjeka. Tražio je puteve po kojima Bog želi doći u ljudsku dušu. Nije se ustručavao biti slobodan u traženju. S mnogima se dobro razumio, za mnoge je bio čvrsta točka i uporište u njihovu traženju puta prema Bogu. Draga braćo kapucini, fra Bono je bio živa nepisana povijest vaše zajednice i provincije. Isto tako, možda još više, ovoga grada kojeg je volio onako kako se samo rodna gruda može voljeti. Stoga smo danas svi siromašniji za jednu dobru dušu. Dobri duh varaždinskog samostana, grada, provincije i biskupije. Vjerujem čvrsto da je njegov posljednji izdisaj, početak novoga disanja u Bogu u vječnosti. Vjerujemo i ponizno molimo onoga u čije je ruke stavio cijeli svoj život da ga pozove riječima ‘Slugo dobri Bono, uđi u radost Gospodara svog’”, istaknuo je biskup Radoš.

Ispred Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića riječi zahvale uputio je provincijal fra Jure Šarčević. Zahvalio je svim djelatnicima Opće bolnice Varaždin na skrbi i njezi za fra Bonu, kao i za sve druge bolesnike koji se u ovim teškim i neizvjesnim vremenima liječe od COVID-19. Nakon što je pročitao nekoliko crtica iz fra Bonina životopisa, fra Jure je dodao kako se iza suhoparnih biografskih podataka zapravo krije uistinu bogat i plodan život koji se ne može sažeti u nekoliko kartica teksta.

„Izvan sumnje, pater Bono spada u red velikih i zaslužnih ljudi naše Provincije u njenoj novijoj povijesti, pa i naše Crkve. Iako je bio svestrana ličnost, ipak lako ga se prepoznaje u nekoliko temeljnih odrednica. Kao redovnik kapucin živio je skromno, asketski i druge je poticao na odricanje. Osim knjiga i novina, drugo nije tražio. Kao svećenik i župnik istakao se neumornim pastoralnim radom na župi i izvan nje. U tome je bio kreativan i učinkovit. Nalazio je vrijeme i mjesto za svakog vjernika. U mlađim godinama svoga dugoga života noćima nije odlazio spavati u krevet, nego je ostao u  župnom uredu, studirao, pratio zbivanja u Crkvi kod nas i u svijetu i pripremao pastoralne planove. Iako je bio praktičan pastoralni radnik, Bono se bavio teologijom i pisanjem. Nijedno pitanje ili tema njemu nije bila strana i nepoznata. Često je bio kritičan i britak riječima i perom, prema svojima u Crkvi, ali i onima iz nje, zbog toga su ga znali napadati, ali on nije odustajao od svoga uvjerenja i stava. Kao franjevac kapucin bio blizak ljudima, pravi ‘pučki fratar’. On je sav svoj život promatrao i živio kroz prizmu brige za ljude svojim svestranim pastoralnim radom, poručio je provincijal Šarčević.

Podsjetio je da je život fra Bone obilježila misao koju je o. Bonaventura Duda izrekao u propovijedi na njegovoj mladoj misi: „Mi, kršćani, jedini na ovome svijetu znademo zašto živimo. Za nas život ne svršava grobom, nego se s Kristom produžuje u pravi život nakon groba. Ovaj život nije naš pravi život, nego nadnica, gdje težačimo i radimo, da bismo zaslužili vječni život. A gdje čovjek radi, gdje se pati i muči, tu treba da ima dobru hranu. I tko se pati za život vječni, da zasluži vječni život, treba da ima hranu vječnoga života, a hrana za vječni život to je tijelo Isusovo pod prilikama kruha. I evo svećenik dijeli ovu hranu Božjemu puku kršćanskomu, kako bi izdržao ovaj život, kako bi mu ovaj život postao priprava i zaslužba za vječni život“. Riječi zahvale na groblju uputio je i gvardijan varaždinskoga kapucinskog samostana fra Mijo Šarčević.

U propovijedi mise zadušnice biskup Petanjak istaknuo je kako je životno ozračje u kojem se fra Bono kretao bio Isus Krist kao utjelovljena Riječ Božja. Podsjetio je na široko znanje fra Bone, kao i za njegovo veliko zanimanje za vjeru te društvene događaje u narodu i svijetu.

„Samo onaj tko je sav svoj život duboko i nerazdruživo usidrio u Isusa Krista može raditi za čovjeka, za Crkvu i za svijet, i onda kada od tih istih ne doživljava priznanje i pohvalu, nego napade i omalovažavanje. S odlaskom fra Bone odlazi i jedna generacija koja je prepoznala onaj sretni kairos koji se zove Drugi vatikanski koncil i koja je sve svoje snage ugradila u konkretnu Crkvu i narod sa željom da novi Duh, duh Koncila zaživi u našem narodu i u našim kršćanskim zajednicama. Uz ovu vjernost Isusu Kristu volio bih da za buduće generacije ostane kao dragocjena baština fra Bonina originalnost i vjernost vlastitom putu traženja i ustrajnost bez obzira je li se to nekome sviđa ili ne. A na tom putu može ustrajati samo onaj tko je svjestan svoga poziva i poslanja, kao i uvjerenja da će samo jedan Sudac biti mjerodavan da donese konačnu prosudbu. Neka u Isusu Kristu, za kojeg je živio i komu je svoj život posvetio, pronađe prijatelja i brata u komu će dobiti odgovore na sva svoja traženja i neka iz vječnosti moli za ovaj narod Božji koji je svim srcem ljubio”, poručio je krčki biskup.

Na kraju mise provincijal Šarčević pročitao je pismo sućuti koje je kapucinskoj obitelji, prijateljima i suradnicima uputio zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić: „U molitvi sam se spomenuo fra Bone i njegovu dušu preporučio Božjem milosrđu. Kao svećenik i redovnik fra Bono Zvonimir Šagi je svojim životom zadužio mnoge, a prije svega svoju kapucinsku provinciju. Izgovorenom i pisanom riječju ostavio je bogate tragove u kršćanskoj literaturi brinući se da sol ne obljutavi. Unatoč svome bogatom opusu, priznanjima i nagradama, fra Bono se odlikovao kršćanskom jednostavnošću zbog koje će plodovi njegovog predanog rada živjeti i donositi rod. Zahvaljujući Bogu za sve dobro i plemenito u životu pokojnog fra Bone smijemo se nadati da je već čuo utješne riječi svoga Spasitelja: ‘Valjaš slugo dobri i vrijedni, uđi u radost Gospodara svoga’. Neka dobri Bog bude milosrdan sudac dragom pokojniku, a njegova dobra djela nagradi vječnim zajedništvom u Kraljevstvu Nebeskom”.

Pjevanje u tijeku pogrebnih obreda za o. Bonu predvodio je “njegov” Zbor mladih VIA Župe sv. Vida.