Snimljen 2018. godine, u trajanju od 95 minuta, nastao je iz četiri dvosatna intervjua glasovitoga njemačkoga redatelja triput nominiranoga za Oscara, s papom Franjom te arhivske građe koju mu je na raspolaganje stavila Vatikanska televizija. Wenders je izjavio kako nije želio snimiti biografski film „o papi Franji već film zajedno s njim“. Film je prikazan na Festivalu u Cannesu u svibnju 2018., a između ostaloga i na ZagrebDoxu u ožujku 2019.

Film prikazuje Papu na „rubovima društva“ – s izbjeglicama na Lampedusi, u favelama Rio de Janeira, u Philadelphiji grli zatvorenike, a u Rimu im pere noge na Veliki četvrtak. Papa se predstavlja i na „velikim pozornicama“ – Ground Zero u New Yorku, u Yad Vashemu; kako kraj tadašnjega bolivijskoga predsjednika Eva Moralesa traži već prava za zemljoradnike, pred američkim Kongresom osuđuje trgovinu oružja, a korupciju i težnju za moći kritizira i u vlastitoj kuriji.
U scenama intervjua papa Franjo govori izravno u kameru, „odiše providnošću a njegova enciklika Laudato si’ zvuči kao proročki apel“ kada govori o opljačkanom planetu i gospodarstvu koje ubija. U razgovoru za njemačku katoličku agenciju KNA Wenders je također istaknuo kako ga je papa Franjo vrlo dojmio od samog početka pontifikata, „već samim izborom imena pokazao je hrabrost“. Pri osobnim susretima za vrijeme snimanja najviše ga je pak dojmila Papina srdačnost i neposredan odnos sa svima s kojima se susreo. Tako se rukovao sa svima na setu, od kamermana do električara i sa svakim se i posebno pozdravio na kraju snimanja. Za njega zaista svi ljudi imaju jednako dostojanstvo, to osjeća svatko tko se susretne s njim, istaknuo je Wenders.