„Doista, uskrsnuo je Gospodin! Na tom izvornom svjedočanstvu apostola u zajednici Crkve utemeljuje se naše svetkovanje i u njemu vam svima od svega srca želim sretan, radostan i blagoslovljen Uskrs. Želimo živjeti od snage tog svjetla Krista raspetoga, njegove do kraja požrtvovne ljubavi i njegova slavnoga uskrsnuća – za nas pobjede nad zlom, grijehom i smrću. I sva je naša vjera na tome utemeljena i sav naš kršćanski život, koji trebamo prepoznati kao svoj životni krsni poziv. Zato uvijek obnavljamo snagu svojega osobnog svjedočanstva toga događaja spasenja u Kristovoj smrti i njegovu uskrsnuću“, rekao je biskup Ćurić započinjući svečano misno slavlje.

U koncelebraciji su bili dekan Osječkoga zapadnog dekanata i konkatedralni župnik preč. Matej Glavica, povjerenik za pastoralni rad s mladima i konkatedralni župni vikar Filip Sertić, a posluživao je i evanđelje navijestio đakon Hermann Zinsou Kodjo. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljašku pratnju Dalibora Ratića. Na početku uskrsnog euharistijskog slavlja – spomena čina događaja Kristove smrti i uskrsnuća – biskup Ivan poškropio je vjernike krsnom vodom u znak poziva da svoj vjernički život uvijek rasvjetljuju Kristovom istinom spasenja. Misnom slavlju nazočili su i gradonačelnik Osijeka Ivan Radić, zamjenik gradonačelnika Dragan Vulin te član Gradskog vijeća Mato Lukić.

Započinjući svoju homiliju, pomoćni biskup naglasio je: „Da, doista je dubok i ozbiljan sadržaj istine i poruke današnje svetkovine Kristova uskrsnuća. U njoj naša vjera dosiže svoju punu cjelovitost.“ Podsjetio je na djela spasenja koja je Bog učinio na putu Saveza s čovjekom – od stvaranja, preko tame zla i grijeha, koja je najviše izobličila blago čovjekove slobode, po kojoj je, upravo po sličnosti Bogu, osposobljen rasuđivati i odlučivati. „A on je snagu tog dara okrenuo u zaborav Stvoritelja, u oholost koja ne postiže ništa drugo nego staviti sebe u središte, zatvoriti se u teški ‘oklop sebičnosti’, koji razara sva zajedništva i ono što je najvažnije – putove ljubavi i mira, za kojima i danas snažno čeznemo, ispunjeni zebnjom zbog sukoba i ratova, u kojima stradavaju i ubijaju toliki nedužni“, rekao je.

Naglasio je zatim da „svetkovanje Kristova uskrsnuća zaokružuje djelo Božje objave u njegovu utjelovljenju“ i uputio: „Riječ je o događaju koji dubinom vjere prepoznajemo kao ‘središte povijesti’. U sebi nosi stvarni Božji iskorak, njegovo iskustvo ljudskosti, patnje i smrti. Koliko je važan taj događaj, i sam će Isus svojim suvremenicima naglasiti: neće vam se dati drugi znak doli znak Jone proroka, navješćujući svoju smrt i uskrsnuće trećega dana. Nije riječ o nekom simboličnom govoru da bi se u nama ljudima postigla utjeha u iskustvima teških, bezizlaznih situacija. Kristov križ i uskrsnuće nisu tek slika, poučni primjer ili ljudska projekcija, samo dašak riječi – flatus vocis – kojom izričemo ideju pobjede dobra nad zlim. Slaviti uskrsnuće znači prepoznati Spasitelja – iskusiti snagu njegove prisutnosti i blizine.“

Prenoseći svjedočanstvo jedne majke koja se, zajedno sa svojim suprugom, našla u nedoumici kada joj je sin, u pripravi na sakrament potvrde, postavio pitanje: „Kad mi govoriš da je Isus važan, jesi li ga susrela?“, biskup Ivan rekao je: „To je ključ koji na putu kršćanske vjere uvijek u središte stavlja iskustvo susreta s raspetim i uskrslim Kristom“, te podsjetio da na „apostolskom svjedočanstvu počiva navještaj Crkve, koji i nama pruža temelj vjere“. To i nama otvara duhovnu, ali stvarnu i životnu riznicu iskustva vjere, da već sada, kako apostol Pavao poziva, hodimo u novosti života, podsjetio je biskup. „To je život u zajedništvu s Raspetim i Uskrslim, život u svjetlu istine križa i uskrsnuća. Zato istinu uskrsnog slavlja stavimo u središte svoga života, da na putu našega života može progovarati čvrstom nadom i radošću, da se na nama očituje kako, iskrena i ponizna srca, u svom životu, u svojim stavovima, planovima, u načinu ophođenja, dijaloga i zajedništva s drugima, otvaramo prostor Raspetome i Uskrslome“, rekao je i poručio: „Zato već sada hodimo u novosti života.“

Prisjetio se zatim prošlogodišnjeg Uskrsa i oproštaja od blagopokojnoga pape Franje, koji je zajednicu Crkve i sve ljude i tih, posljednjih dana svoga zemaljskog životnog puta, sokolio riječima: „Ništa nas neće spriječiti da u njemu pronađemo izvor naše radosti, jer samo nas Isus spašava od biča grijeha, smrti, straha i tuge (…) Ako je tajna zla bez dna, onda je beskrajna istina ljubavi koja ju je prošla, unoseći svjetlo u tamu, život u smrt, ljubav u mržnju.“

Svoju homiliju biskup Ivan zaključio je osječkim primjerom: spomenom na svećenika kapucina fra Krešimira Borkovića, koji je preminuo početkom prošlog mjeseca, te rekao: „I njegov nam pogled prema vječnosti daje snažno svjedočanstvo: posve sam siguran da je sasvim blizu moj odlazak na susret s Uskrslim! Taj odlazak i susret jedva čekam i svim mu se srcem radujem! Kad će Gospodin doći, ne znam, ali sam sretan što je blizu i veselim se što ću biti u ljubavi Onoga koga sam naviještao njegovoj braći.“ Uskrsna nam vjera svima jača tu radosnu nadu – za svjetlo našem zemaljskom putu i za puninu života u vječnosti.

Na kraju misnoga slavlja svoju uskrsnu čestitku biskupu, gradonačelniku Radiću i njegovim suradnicima, svim župljanima, a napose župnim suradnicima uputio je župnik Glavica.